Da, tako to ide kod nekih ljudi. Nesretni, nezadovoljni, negativni, uvijek se vrte u zatvorenom krugu loših događanja u životu, ne uspijevajući ili možda zapravo ne tražeći izlaz iz svoje situacije. Moramo priznati, iz obrazaca nije lako izaći, zato se i zovu obrasci. Obrasci su naučeno, poznato, davno usvojeno ponašanje. Obrasci su naš okvir ponašanja, s uvijek istim očekivanjima i istim rezultatom. Ako je naš obrazac ponašanja dobar i kvalitetan, onda ćemo očekivati da će sve završiti što je najbolje moguće, ali ako je negativan… Ponekad se čini da u ovakvim situacijama spasa nema i da će se uvijek ostvariti najgori mogući scenarij. I ne samo to. Ljudi ‘zaraženi’ negativnim obrascima teški su ne samo sebi nego i onima oko sebe, a tijekom godina se povećava krug ljudi koji ih u širokom luku zaobilaze jer jednostavno više nemaju energije ni vremena kako bi ih dotični opterećivati svojim problemima. Svakome od nas je dovoljno svojih vlastitih problema.
Astrološki, najprimitivniji, ali i najuporniji obrasci ponašanja pokazani su pozicijom natalnog Mjeseca. To su obrasci koje smo stekli u ranom životnom razdoblju, obično tijekom prve tri godine života. Velikim dijelom za nastanak ovih obrazaca ‘krivo’ je naše rano okruženje, posebno majka (eh, uvijek su nam krive te mame). Tijekom prve tri godine života naši instinkti za preživljavanje potiču nas da osluškujemo ono što se događa oko nas, da se prilagodimo i reagiramo najbolje kako bismo opstali i preživjeli. Dijete u toj dobi nije samostalno ni na koji način i ovisno je u potpunosti od milosti odnosno nemilosti osoba koje se za njega brinu. Ovi obrasci ponašanja duboko su nam usađeni i kako bismo ih pokušali promijeniti (ovo ‘pokušali’ nije slučajno ovdje jer svaka promjena se zapravo sastoji od puno pokušaja, uglavnom neuspješnih) najprije ih moramo osvijestiti, a tek onda pokušati korigirati. To je posao za cijeli život.
Kasnije, obrasci ponašanja su dobrim dijelom rezultat sudaranja našeg entuzijazma s društvenim okvirima unutar kojih bismo navodno trebali funkcionirati i radi toga ciljevi koje pokušavamo ostvariti čine nam se nedostižnima pa možemo postati obeshrabreni i malodušni. Netko će se pomiriti i prihvatit zadane okvire i unutar njih otkriti kreativne mogućnosti dok će drugi vrijeme gubiti udaranjem o zid istih tih okvira, biti zbog toga krajnje očajni, tvrditi kako život nije fer i kako jednostavno ništa nema smisla. Na koji vam to planetarni princip sliči? Prilično dobro ovu situaciju možemo poistovjetiti sa Saturnom, starim krivcem za sve naše probleme, onim koji nas ograničava i deprimira, onaj koji nam ukazuje na surovu i neizbježnu realnost. Osobe s naglašenim Saturnom mogu biti zamorne i smrtno ozbiljne, one koje će unijeti sivilo u svaki sunčan i vedar dan te će nam dati savršenu formulu kako da vidimo da je čaša zapravo uvijek poluprazna. No da ne ispadne kako je Saturn izvor svih zala, jak Saturn može dati izvanredan smisao za humor te osobu koja je svjesna vlastitih i vanjskih ograničenja no neumorna je i strpljiva u iznalaženju rješenja kako bi ih nadišla.
Ipak, ako govorimo o kralju svih fatalnosti i garantirano loših završetaka i dramatičnih scenarija, njegovo ime je definitivno Pluton. Često ga doživljavamo kao neizbježnu sudbinu, a kada kažemo sudbina očito je da uglavnom mislimo na nešto loše i negativno. Jer kao sudbina ne može biti prosperitetna. I kao ne možemo napraviti baš ništa kako bismo promijenili svoju sudbinu. Netko je davno rekao da je sudbina karakter, a karakter sudbina. Iz toga proizlazi da jedino mijenjanjem ili modificiranjem vlastitog karaktera možemo promijeniti svoju sudbinu. Nedavno sam slušala jednog budističkog učitelja koji je rekao da ne možemo promijeniti ono što nam se događa, ali da možemo promijeniti način na koji ćemo na te događaje reagirati. Nešto je slično rekao C.G.Jung koji rekao da je slobodna volja kada rado učinimo ono što moramo učiniti. Puno je moranja u našim životima. Zato možemo odabrati da promijenimo stav i uljepšamo si dan. I tako iz dana u dan. Uostalom, nije ni Pluton tako crn kao što izgleda. U njegovim dubinama kriju se naša najveća bogatstva. Samo se bojimo što će biti ako ih otkrijemo i iznesemo ih na svjetlo dana. Onda više nećemo imati isprike za vlastite nesigurnosti, nezadovoljstva i neuspjehe jer će biti posve jasno čime sve raspolažemo, a zapravo to ne želimo upotrijebiti. Pa je, kao i uvijek, sva odgovornost zapravo naša.