Oznake

, ,


Razmišljam. Opet. A dobro znam da razmišljanje loše utječe na ten, na lakoću življenja. Na sve. 🙂 Ali razmišljam. Valjda je moja prirodna funkcija razmišljati. Razmišljam o istini, priznavanju istine, prihvaćanju istine. Što nije tako jednostavno kao što se čini. Bez obzira što neki astrolozi tvrde kako većina ljudi ne živi planete dalje od Saturna, nisam baš sigurna da je tako. Recimo iluzija. Mnogi od nas brižno njeguju svoje iluzije. Iluzije nas čuvaju od stvarnosti (Saturna) koja je često bolna i siva. Bježimo od svojih problema kroz alkohol, maštanje, filmove, glazbu. U jednoj mjeri to je normalno i neophodno no kako ćemo znati kada smo debelo prešli granicu između realnosti i sanjarenja? Kažem debelo jer Neptun upravlja nevidljivom granicom i jesmo li malo na ovoj ili onoj strani teško je odrediti. A to zapravo nije ni potrebno. Nego vratila sam se malo unatrag odnosno krenula sam od kraja. Od Plutona. Logika analize planeta i procesa koji predstavljaju kreće od Sunca pa završava s Plutonom. Ja sam razmišljala od Plutona unazad, baš kao što drvo života u Kabali možemo analizirati od vrha prema dnu, ali i obrnuto. Da sad malo skrenem s teme, taj pristup mi je dao neke nove uvide, ne samo u tarot nego i je izbrusio moje zapažanja i analiziranja kao takve.

Ako krenemo na taj način, prvo ćemo se susresti Pluton. Planetom toliko duboko zarinutim u naše nesvjesno da su ga i astronomi odlučili razvlastiti od statusa planeta. Tako da on sad spada ne zna točno u koju vrstu nebeskih tijela. Pluton predstavlja naše neosviještene osobine, ono što nikako ne bismo povezali sa sobom. Zato ćemo žestoko reagirati kada nas netko okarakterizira osobinom koja pripada dubokoj sjeni povezanoj s Plutonom. Ne, to nismo mi! Doživjet ćemo to kao uvredu ili ne tako rijetko, kao izazivanje. Poželjet ćemo uništiti onoga tko se usudio tako nešto reći o nama. Tako sam, na primjer, ostala zaprepaštena količinom mržnje na licima onih koji su promatrali sudionike gay pride-a u Zagrebu prije nekoliko godina. Ako homoseksualnost nema nikakve veze s njima, zašto onda tako burna reakcija? Zašto im se homoseksualci čine tako prijetećima? Pluton su naši tabui, sve ono što je zabranjena tema, o čemu se ne usudimo govoriti, čak pokušavamo na to i ne misliti. Ali jedini način da živimo cjelovit život je da integriramo našu „mračnu“ stranu u vlastitu osobnost. A kada to uspijemo učiniti, ni naš mrak ni „negativnosti“ neće nam se više činiti tako zastrašujućima kao što su nekad izgleda. Ipak, mada više ne žive u plemenima, mnogi ljudi još uvijek imaju itekako žive i zdrave tabue. A da bi zadržali tu idealnu sliku o sebi i vlastitom životu potreban im je Neptun.

Neptun, vladar opsjena i iluzija. Onaj koji nam pomaže da utonemo slatko u san nakon što smo, na primjer, prevarili muža/ženu, izdali najboljeg prijatelja, okrali susjeda… Neptun će nam pomoći da sve relativiziramo, da se opravdamo pred sobom i pred drugima, da bez beda ustvrdimo kako ´nismo napravili ništa strašno´. Kroz njegovu prizmu sami sebi izgledat ćemo bezgrješni i savršeni, praktički korak do svetice/sveca. Neptun nam pomaže da zaboravimo Pluton, da se pravimo da ono crno, tamno i mračno u našem životu ne postoji. Da živimo nešto poput romantičnog romana. Ali romantični romani su uvijek samo romani. Ne drže vodu u stvarnosti. Ali uporno pokušavamo svim silama živjeti bajku. Ne ide. Padamo u depresije i ovisnosti. Maštamo o nekom boljem životu koji nikako ne dolazi. Pokušavamo sve i svašta – od psihoterapije do skidanja uroka. Od svega brzo odustanemo. Ipak, ako smo doista spremni nešto promijeniti, nakon tabua i iluzije dolazi – istina.

Ili Uran. Zato i nije čudno što je jedan od njegovih simbola munja. Munja, koja može osvijetliti i najmračniju noć. Pred kojom nema skrivanja. Uostalom, čuli ste i za kuglaste munje koje ulaze u zatvorene i naizgled sigurne prostore. Pa ima ona priča o gromu iz vedra neba. Zapravo nebo uopće nije vedro, oblaci su se već davno skupili, ali su visoko pa ih ne vidimo. I onda se nađemo iznenađeni kada nas pogodi. Grom. Ili istina koju Uran/grom predstavlja. Zapravo tek nakon što smo odmakli od sigurnosti koju predstavlja stabilan, a tako omraženi Saturn, dolazimo do Urana. Jesmo li doista spremni suočiti s istinom? Mnogi od nas smatraju da jesmo. Ja kažem da mnogi od nas nisu. Pa čak uključujući i mene. Sjećam se još jedne moje davne naivne tvrdnje u kojoj sam zagovarala govorenje istine pod svaku cijenu. A onda me moja sugovornica, s prilično jakim Uranom u horoskopu, upitala: „A ti stvarno misliš da bi mogla podnijeti istinu u svakom trenutku?“ Rekoh da sam spremna, ali ipak… Puno sam kasnije o tome razmišljala. I uglavnom nisam bila sretna kada su mi, u većini slučajeva, dobronamjerni prijatelji rekli iskreno neke stvari. A i moj Uran je jak u horoskopu pa i nije baš da nosim ružičaste naočale i skrivam se od istine.

Moram na kraju zaključiti da je za većinu nas najbolje ravnati se po onoj primorskoj ´hvali more, drž´ se kraja´. Odnosno, astrološkim rječnikom rečeno, hvali Plutona, Neptuna i Urana, drž˙ se Saturna. Budi realan. Budi prizemljen. Jer nije ni to lako naučiti. Mada mislimo kada su nam dana ova materijalna tijela da se to podrazumijeva samo po sebi. Nauči se vladati sobom i svojim čulima. Kad to uspiješ, onda možeš početi upoznavati sebe. Prošetati, ali ne i ostati na razini transpersonalnih planeta. Osim ako ne pronađeš načina da živiš van svog tijela ili u nekoj drugoj dimenziji. Ako si spreman spoznati istinu, razgrnuti veo iluzija i suočiti se sa svojim tabuima, možeš početi živjeti cjelovitiji život. Ne zaboravljajući da učenju i iskušenjima nikada nema kraja. I da ćeš ponekad baš poput lunarnog Raka ići dva koraka nazad, a jedan naprijed, bez obzira što misliš da to ne zaslužuješ.