Oznake

, ,


Ovaj post je na neki način nastavak prethodnog posta. Kao što vam je jasno, u posljednje vrijeme puno razmišljam o međuljudskim odnosima. Dobro, to je tema koje me i inače zanima i fascinira, ali pod pritiskom stvari nekako postaju jasnije i vidljive. Sad bih o još jednoj stvari koja mi ide na živce (pored kurtoazije), ali naći ću ih ja još. 🙂

Dakle, to su da tako kažem definirani odnosi. Ne definirani po sadržaju nego po formi. Zapravo je zanimljivo koliko su ljudi skloni formalnosti, a nisu se ni spremni ni sposobni doista držati nekih pravila niti u odnosima, a još manje u nekim drugim stvarima koji doista zahtijevaju poštivanje pravila. Vjerujem da većini ljudi djelujem suzdržano. Nisam osoba koja se razbacuje ni osjećajima ni riječima niti bilo čim drugim. I ne volim kada to drugi prema meni čine. Ali da prijeđem na stvar ili point – ne volim kada me nazivaju prijateljicom, ljubavi, dragom, milom i tako dalje i tako dalje kada je naš odnos svjetlosnim godinama udaljen od tog pojma. Uvijek mi se čini (a često je i tako) kako netko na taj način smatra da sa mnom može raspolagati. Kako me svojata bez razloga i bez dozvole. Uostalom, ja nisam stvar. Da sam htjela gospodara, uvijek kažem da bih se rodila kao pas. Ali se nisam rodila kao pas.

Ali što ja tu zapravo mogu. Jer naše uloge u odnosima nas definiraju. Definiraju naše uloge, definiraju očekivanja pa i prava koja drugi polažu na nas. Samo zato što su nas nazvali nekim imenom. Meni je jasno da pretjerujem sa svojim jakim Uranom i Neptunom – idealiziram kako bi stvari trebale izgledati, s velikim upitnikom jesam li i ja sama spremna držati se vlastitih visoko postavljenih standarda. Pa onda radije za društvo biram osobe slične sebi – samodovoljne, ali spremne u svoje društvo pripustiti one koji poput njih mogu samostalno funkcionirati. Ili funkcionirati u odnosu u kojima postoji poštovanje za granice drugih ljudi.

Dobrim dijelom naši su odnosi socijalne kategorije – odnosi s bliskim okruženjem na razini treće kuće, odnosi s bračnim ili nekim drugim partnerom sedme kuće, kao i prijateljski odnosi jedanaeste kuće. Naravno, tu je i ona druga vrsta odnosa koju nazivamo krvnim srodstvom tipa četvrte, osme ili desete kuće. Čovjek je definiran kao socijalno biće. Socijalizirati se znači prihvaćati kompromise. Doći negdje na pola puta između vlastitih i tuđih želja. Po mogućnosti točno na pola. 🙂 Još jednom, ne volim kada me netko podrazumijeva. I kada očekuje da ću radi laskanja ili lijepih riječi dozvoliti da me mota kako se sjeti. I kada pretpostavlja da baš to i ne kužim. Ne volim podcjenjivanje. Netko je davno rekao da sve što činimo drugima zapravo činimo sami sebi. Čini mi se kako na to često zaboravimo.