Oznake

,


Vidim da mi je krenula nova serija postova. Malo pauziram s plutonijadom, ali vjerujem da će biti još prilike za pisanje o toj temi. Nekako mi se na prethodnu temu kašnjenja odnosno inzistiranja na točnosti onih koji se sami nisu sposobni isto tako ponašati nadovezuje ovaj post. Isto koliko se treba potruditi da sami činimo ono što zahtijevamo od drugih toliko teško je započete projekte i stvari u životu i dovršiti. Priznajem, teško privodim stvari kraju, odnosno nije moj problem toliko nešto završiti koliko neprestano analiziram i razmišljam je li baš vrijeme za završetke, treba li još nešto dodati, a na kraju krajeva ponekad jednostavno izgubim volju i motivaciju da stavim ´točku na i´ na neke stvari.

Za dovršavanje su u Zodijaku, vjerovali ili ne, zaduženi promjenjivi znakovi odnosno Blizanci, Djevica, Strijelac i Ribe. Pretpostavljam kako biste Djevicu vrlo lako povezali s dovršavanjem stvari, ali ovu trojku… Na prvi pogled čini se da nitko nije dalje od dovršavanja stvari od njih. I nije to baš toliko daleko od istine. Jer dovršiti nešto nije lako. Neprestano postoji premišljanje – krenuti dalje ili ipak ostati tamo gdje smo trenutno. Svaki završetak znači i novi početak, a za novi početak treba imati odlučnosti i hrabrosti, energije i motivacije, nije jednostavno početi iznova i to svi mi dobro znamo. I zato je zapravo logično što su promjenjivi znakovi zaduženi za završavanje stvari i što jedan od najnejasnijih i svakoj definiciji izmičućih znakova, Ribe,  dolazi na samom kraju Zodijaka završavajući, zaključujući tako cjeokupan ciklus. To je zapravo i logično. Kako bismo počeli nešto novo, moramo napraviti rezime, sažetak prethodnog perioda, spremni suočiti se s vlastitim propustima u jednakoj mjeri kao i s vlastitim uspjesima. I jedni i drugi dio su naših iskustava i naših života.

U osobnom horoskopu, završetak završetaka je posljednja, dvanaesta kuća horoskopa. Njezino značenje je slojevito, i kao kod svih drugih vodenih (4. i 12.) kuća, teško do kraja dokučivo. Ali ako bih pokušala pojednostaviti stvari, ja je nekako doživljavam kao skladište u koje istovarujemo sva naša iskustva, posebno ona na koja se baš ne želimo podsjećati i sve ono što ostavljamo ´za poslije´. A koliko se god nama činilo da to ´poslije´ neće tako skoro, ono kad-tad dođe. I zato valjda svi tako teško dovršavamo stvari. Kada krenemo u proces dovršavanja moramo pročešljati sva ta iskustva, posložiti ih, presložiti, prožvakavati, neka na kraju odbaciti, a neka sačuvati u sjećanju kako bi nam poslužila kao vrijedna lekcija. Na kraju balade, shvatimo kako je život složen, isprepleten dobrim i lošim, i kako smo i mi, imali i svojih svijetlih i svojih mračnih trenutaka. Još nešto. Kada nešto završimo, izuzmemo li zadovoljstvo radi podvlačenja crte, istovremeno se opraštamo s prošlošću, možda i s dijelom sebe, s onim svojim nekadašnjim ´ja´ koje iako smo možda već prerasli, još ga uvijek smatramo svojim i osjećamo tugu radi zatvaranja jednog životnog poglavlja.

Još jednom, teško je dovršavati. Posebno velika životna poglavlja. Ali je to istovremeno neizbježno i potrebno kako bismo napredovali u svakom pogledu.