Oznake


Zamjenica koju često čujem od tinejdžera ili onih koji se u životu osjećaju neshvaćenima i imaju dojam kako im stalno izmiče nešto važno i priječi njihov uspjeh. Meni ´oni´ da vam pravo kažem zvuči prilično mistično. Čini mi se kako se radi o nekim dalekim, neidentificiranima, a opet jakim i utjecajnim ´oni-ma´. Kada malo bolje razmislim čini mi se kako ´oni´ vladaju svijetom. Vrebaju nas iza svakog ugla i prate. Ne može im promaći niti jedan naš korak. Skoro da i čitaju naše misli. ´Oni´vladaju našim svijetom i mi to ne možemo izbjeći.

Hm. Rekla bih kako je najjednostavnije odgovornost za ono što nam se događa prebaciti ne nešto ili nekog drugog. Morate priznati kako su ´oni´ idealni za takvo što. Zato što se oni javno ne izjašnjavaju, ne demonstriraju svoj moć, zato što postoje negdje u nekoj sjeni. Ako postoje.

Vjerujem kako se svatko od nas nađe u situaciji kada se osjeća bespomoćnim, kada mu se čini kako njegovim životom vlada neka nevidljiva i neobjašnjiva (možda i mračna) sila. Kako što god da učini ne mijenja ništa na zemljovidu njegova života.  Kada mu se čini kako je samo pijun u rukama nesklone mu sudbine. Razumljivo je kako svi mi u životu imamo takvih trenutaka. Ali, ako nam se takvim čini cijeli naš život, čini mi se kako bi bilo dobro da se zapitamo u čemu je zapravo štos? Imamo li i mi nekog udjela u gorkoj sudbini koju nam je namijenio kozmos?

Ja bih rekla da ipak imamo. Barem malo.

Ovo je početak (bogami prilično dugačak) jednog doista davno započetog posta. Ali opet mi je ta priča o ´onima´ pala na pamet čitajući komentare na jednom našem internet portalu. Govoreći o gradskoj vlasti u jednom našem gradu, komentatori su ih nazvali nesposobnima, birokratima, lopovima, neosjetljivima i još raznim drugim ´lijepim´ imenima. Kao da gradska vlast nema veze s njima, kao da su je birali neki drugi ljudi. Jasno mi je da ima jedan dobar dio naših građana koji ne izlaze na izbore jer se „ionako ništa neće promijeniti“. Međutim, time puštaju da netko drugi odlučuje o njihovoj budućnosti. I tako na sceni uvijek ostaju ´oni´. Pitam se kako bi se isti ti kritični komentatori snašli da su na poziciji ´onih´. Bi li bili uspješniji, poduzetniji, pošteniji? Bi li nešto doista promijenili? Iskreno, nisam baš sigurna.

Nego, prebacimo se na astrološki teren. Ako krenemo od tinejdžera ili djece općenito, ti svemoćni ´oni´ sigurno su roditelji odnosno osobito onaj roditelj koji je simboliziran desetim poljem čiji prirodni vladar strašni i zloglasni Saturn. Kako se radi o najvišem području horoskopa ono što sve ta kuća obuhvaća svojim značenjem može nam se činiti nedostižno. Vizualno, deseto polje nalazilo bi nam se točno iznad glave što znači da moramo podići pogled kako bismo ga doista vidjeli i pritom se, naravno, osjećamo malima pa čak i inferiornima. Zato i nije čudno da osim autoritativnog roditelja deseto polje predstavlja i sve naše nadređene, one za koje nam se može činiti da odlučuju o našoj sudbini. Također, deseto polje je polje vladara, predsjednika, vlade i svih vladajućih institucija. Dakle, onih koje doživljavamo koje ´one´. One koji rade ili ne rade nešto kako treba no kako imamo barem dijelom uvid u ono što rade jer im je posao javan tako mi mali i bespomoćni nalazimo zadovoljstvo u kritiziranju ili divljenju prema njima. No pitanje je kako bismo se sami snašli u istoj poziciji odnosno imamo li dovoljno hrabrosti nadvladati vlastita ograničenja i strahove (Saturn kao prirodni vladar desetog polja) i realizirati svoje najviše ciljeve. Ne kažem nužno da je biti političar i vladati neki plemeniti cilj no činjenica je da svatko od nas ima svoju viziju o tome kako bi nešto napravio da je u poziciji to napraviti. Samo se većina od nas nikada ne usudi pokušati doista doći do onoga o čemu mašta. Dobar dio ljudi umjesto da realizira sve one potencijale koje leže u njihovom desetom polju prevladavajući svoje vlastite strahove i ograničenja, tu, da tako kažem, moć projicira na ljude koji su na vlasti, na svoje nadređene, zapravo ih čineći svojevrsnim gospodarima svog života. Iako oni tu moć zapravo nemaju, a ako je i imaju, mi smo im je dali u ruke. Kako god da okrenemo, svatko od nas ima mogućnost da bude gospodar svoje sudbine. Ako želi, naravno. Ali za takvu poziciju treba doista odrasti i sazrjeti i to ne samo tjelesno. A dotad možemo okrivljavati mistične ´one´ za sve što nam se ne sviđa ili nam se čini da ne valja u svijetu koji nas okružuje.