Oznake

,


Nacija smo koja je u svom rječniku bogata raznim psovkama. Tako da je uobičajeni dio našeg folklora poslati nekog u rodno mjesto. Nedavno je jedan vatrogasac koji je sudjelovao u gašenju požara na Braču ženi koja se žalila da joj nad kućom stalno lete helikopteri rekao da ode u to isto mjesto. Ne znam postoje li u drugim jezicima takve psovke. Rodno mjesto kao takvo astrološki spada u domenu znaka Raka odnosno predstavljeno je četvrtim poljem u horoskopu. Neovisna Hrvatska je rođena u znaku Raka pa se nekako čini da će se dotična psovka još više koristiti.

Rodno mjesto. Mjesto mnogih uspomena, tema žudnji iz dalekih krajeva, mjesto sjećanja, potiče nostalgiju i čežnju. Okruženje koje nas je oblikovalo u vrijeme odrastanja, okruženje koje nas poznaje onakvima kakvi smo doista, ponekad onakvima kakvima ne bismo htjeli da nas vide sada kada smo odrasli i važni i kada želimo prezentirati određenu sliku o sebi vanjskom svijetu. Ipak, koliko god bježali od vlastitih korijena, oni nas prije ili kasnije sustignu odnosno kroz naše ponašanje i stavove izražavamo taj aspekt vlastite osobnosti. I to nije nešto što bi trebalo biti loše. Usporedimo li horoskop sa stablom, četvrto polje je njegov korijen i ako on nije zdrav i čvrst, cijelo stablo će se na kraju osušiti i propasti. Tako i kada mi sami nismo u kontaktu s vlastitim korijenima, kada ih ne njegujemo i ne prihvaćamo, bez obzira na naše vanjske uspjehe, prije ili kasnije naš cijeli pažljivo izgrađen svijet može se srušiti.

Ima ljudi koji odu negdje daleko od rodnog kraja, nadajući se kako će negdje drugdje imati neki bolji, drugačiji život. I ne, nije nemoguće da uspiju biti netko drugi tamo negdje daleko. Ali to zahtjeva istinsku promjenu. Promjenu koju su, ruku na srce, mogli napraviti i na svom kućnom pragu. Jako se teško promijeniti. Svi bismo mi mijenjali svijet oko sebe, ali sebe nikako. Nekako svi u vlastitoj nutrini smatramo da smo sasvim ok. A i bojimo se promijeniti. A mijenjati se u okruženju u kojem vas svi poznaju izuzetno je teško. Jer svi misle kako vas jako dobro poznaju. I čak ako se i promijenite, oni se i dalje prema vama ponašaju kao da ste onaj stari. Što svakako nije neki poticaj da rad na sebi. Ali na kraju krajeva ono što je najvažnije je zapitati se: Zašto se zapravo mijenjate? Činite li to radi sebe ili radi drugih? Ako to činite radi sebe, onda nije važno što će reći svijet. I hoće li primijetiti i prihvatiti vaše osobne promjene. Jer i ovako i onako, njihovo mišljenje o vam neće se promijeniti nisu li i oni sami spremni na promjenu. Pa se tako sve vrti u krug. Pa će vam se onda činiti najjednostavnijim poslati nekog u rodno mjesto i otići negdje daleko. Gdje vas nitko ne poznaje i o vama nema nikakvo mišljenje.