Oznake

,


Nedavno sam pročitala vrlo zanimljiv članak psihološke tematike koji me podsjetio na knjigu koju sam pročitala relativno skoro. Članak uredno potpisan, nigdje navedeno ime autorice knjige koja je očito poslužila kao temelj i inspiracija za taj tekst. Nažalost, situacija koja na ovim našim područjima nije rijetkost. Svako toliko autori iz raznih područja žale se kako su pronašli svoje tekstove pod tuđim imenima na raznim mjestima, ponekad i s ponovljenim greškama i krivim interpunkcijama. Rekli biste, nikakvo čudo pa ipak smo u zemlji u kojoj se bez problema prepisuju diplomski i magistarski radovi (za doktorske još nismo čuli dosada) i u kojoj falsifikatori nemaju problema s grižnjom savjesti, a imaju i one koje ih strastveno brane. Ne mogu se sjetiti tko je to rekao (u svakom slučaju netko poznat pa evo i ja neovlašteno kradem), ali taj isti je rekao kako je kopiranje dokaz nečijeg divljenja i obožavanja. Super, posebno za one koji su se trudili napisati autorski rad, kopali po literaturi, dodali i neku svoju misao i onda im je to netko mrtav hladan oteo, potpisao vlastitim vrlim imenom i prezimenom pa još ako je imao sreće i unovčio. Pa što se to zapravo događa? Je li zaista tako teško napisati nekoliko suvislih rečenica? Ili je doista lakše nakititi se tuđim perjem?

Nikome od nas znanje ni informacije nisu pale s neba, svi smo mi, hvala bogu, imali učitelje i uzore, što izravne što neizravne, je li doista takva sramota navesti ih kao izvor? Je li zbog toga možda doista manje sami vrijedimo? Kako god okrenemo, svijet je pun falsifikatora. Kažu čak kako djela slavnog Williama Shakespeara nisu njegova nego ih je prisvojio od nekog britanskog plemića koji ih zbog svojih političkih stavova nije mogao objaviti pod vlastitim imenom. Ima puno takvih priča. Sad naravno ide onaj dio o astrologiji odnosno astrološkom značenju cijele ove priče.

Da biste uopće imali dara za pisanje i baratanje raznoraznim verbalnim i pisanim bravurama, potrebno je da imate dobro pozicioniran Merkur u horoskopu. Dakle, bilo bi poželjno da je u nekom znaku u kojem se dobro snalazi (recimo u nekom zračnom) ili da ima neki kreativan aspekt (na primjer s Venerom ili Jupiterom). Tada ćete moći dobro pisati ili barem interpretirati informacije i impresije s kojima dolazite u doticaj. No to ne znači da ćete moći stvoriti neko originalno djelo. Za to je potrebno biti kreativan.

Kreativnost je vezana za Sunce. Biti solaran znači biti kreativan i još štošta drugo. No prije nego što još kažem nešto o Suncu, treba reći kako je Merkur njegov vjerni pratitelj i da uvijek nalazi negdje tu blizu njega u istom ili susjednom znaku. Možemo reći kako je Merkur zapravo sunčev paž, dok je Sunce, naravno, njegovo kraljevsko visočanstvo. I kao što to kod paževa uvijek biva, može pokupiti malo zvjezdane prašine koja mu sklizne sa skuta pa si zato možda i umisliti da je jednak kralju. No svima nam je jasno kako kralj biti ne može. Tako ni svi ovi silni prepisivači ne mogu biti autori. Jer biti autor znači u onome što radiš – u ovom slučaju pišeš – dati nešto svoje, udariti svoj osobni pečat, pisati iz vlastitog iskustva i perspektive pa čak i kada su ona posve subjektivna. To znači biti originalan i jedinstven, to znači biti solaran.

Također, činjenica je da smo svi mi nečiji učenici, a da učimo onako tipično merkurijanski – ponavljajući i oponašajući, sve u skladu s onim citatom o obožavanju koji sam prethodno spomenula. I tako neko vrijeme oponašamo jer na početku to je ono što znamo najbolje ili možda jedino što znamo. S vremenom ako u nama postoji kreativna iskra, počinjemo pisati nešto svoje, nešto koliko-toliko originalno. Naravno, velika većina nas nije genijalna, naše ideje je već možda netko izrekao, ali ih nismo prepisali. Ili ako jesmo, nemamo problema to i reći. Neće nam umanjiti na vrijednosti ako znamo dobro predstaviti i ideje koje nisu naše. Mada se čini da na ovim prostorima rastu samo neki sveznajući, rođeni učitelji. Sve im palo s neba, a nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego se čuditi.