Kako sve više tonemo u krizu, nezadovoljstvo oko nas raste. I ne, nitko od nas se ne pokreće i zapravo ništa konkretno ne poduzima kako bismo nešto promijenili. Lakše je, kao i uvijek, negdje mrmljati protiv svega i svih u svom kutu i uglavnom očekivati kako će spas doći s neba, od neke više sile, od Boga ili u što god već da vjerujemo. Naravno da nije lako pokrenuti bilo kako konstruktivnu promjenu kada je sustav (barem se meni tako čini) napravljen tako da zapinjemo na svakom koraku, da nam komplicira život i svakodnevicu, uglavnom da gubimo energiju na nevažnim stvarima, a onda je nemamo za ono što je važno. No svaka promjena, koliko god se ona nemoguća činila, započinje u nama samima, kreće od nas samih. Ako nismo spremni promijeniti sebe, neće se promijeniti ni svijet oko nas. Naravno, znam da ovo djeluje utopistički no zapravo kako to razmišljamo kada čekamo da se nešto valjda samo od sebe promijeni? Je li to imalo realno? Ili smo mi koji se volimo nazivati ciničnim realista zapravo osobe duboko u svijetu mašte koji očekujemo da se kao u nekoj bajci pojavi princ ili princeza koji će promijeniti sve samo jednim poljupcem? Kako god, život nije bajka.
Astrološki, čini mi se kako smo zapeli negdje na osi između Djevica i Ribe. Dakle, s jedne strane, analitična, realna Djevica koja unatoč svemu, svoje obaveze nastoji odraditi na vrijeme i najbolje što može. Djevica kojoj su njezine uobičajene navike na prvom mjestu i koja ne trpi ispadanje iz svog ustaljenog ritma. Je, Djevica jako dobro zna kako bi savršen svijet izgledao i kako bi sve perfektno moglo funkcionirati. Ali uglavnom ne funkcionira pa se ona uglavnom zadržava na planiranjima i malo toga privodi realizaciji. Djevica, sa svojom šumom detalja (naravno mi ostali se u toj šumi ne možemo snaći) asocira me na naš sustav koji je kompliciran do krajnjih granica pa se naravno u njemu i o njemu da super filozofirati, u teoriji sve izgleda super, ali u praksi uvijek neka sitnica šteka pa se zato bolje niti ne krenuti u realizaciju. Za Djevicu vrijedi ona da puno analize vodi do paralize, a puno analize vodi i do ne baš veselog zaključka da se zapravo ništa i ne može promijeniti, da se sve uvijek vrti u dobro poznatom krugu i tako dalje i tako dalje.
Nasuprot Djevice su Ribe s glavom (ponekad i s ostalim dijelovima tijela) pomalo u oblacima. Ribe vjeruju kako je sve moguće pa čak i hodati po vodi, pomicati stijene vjerom, ljubavlju promijeniti svijet. Ribe u sebi imaju iskustva svih prethodnih znakova zodijaka iako o tome mudro šute, baš poput riba. Ribe na prvo mjestu stavljaju dobrobit drugih, spremne su žrtvovati se za više ciljeve, prepustiti se struji života. Ipak, negdje duboko u sebi očekuju da će se i svemir pobrinuti da one dobiju ono što im treba. Pa su na to spremne i čekati, ponekad i do vječnosti. A same pri tome ništa ne poduzeti. Ne kažem da u tome nema neke mudrosti, ali nije život samo čekanje, on je i poduzimanje. I Ribe i Djevica često imaju očekivanja od drugih ljudi (nije ni čudo obzirom koliko su spremne uložiti u druge) ili od života općenito, a da same zapravo jasno i glasno ne kažu što bi htjele ili preuzele inicijativu u svoje ruke i postale same pokretači promjena. Zato mi se čini da smo mi zapeli tu negdje na osi Djevica-Riba. Ako se dotaknemo podjela tradicionalne astrologije, Hrvatska bi spadala u znak Djevice. Nije da je ni sa suvremenim horoskopom nešto bolje prošla jer je rođenje nove hrvatske države bilo u astrološkom znaku Raka. Pa možda i negdje dođemo krećući se tempom dva unazad, jedan naprijed.
Što znači uzeti stvar u svoje ruke i doista krenuti novim putem, uči nas znak Ovna. Njemu je jasno da nema ni na što i na koga čekati već da je puno toga u njegovim vlastitim rukama. Da sreća prati one koji su hrabri i koji se usude pokušati. Sva sreća da ima tvrdu glavu kojom je probio mnoge barijere što u sebi što oko sebe. Ne očekuje da će drugi nešto napraviti za njega i ne računa da će se dogoditi čudo, on je taj koji će učiniti da se čudo desi. U mnogočemu počinje od sebe. Da, možda se čini sebično i egocentrično, ali kako ćete promijeniti svijet ako niste spremni promijeniti sebe? Kako očekivati od drugih da se mijenjaju ako ste vi uvijek jedni te isti? Zapravo, Ovan se i ne bavi drugima i uopće ga ne zanima gdje su oni i što rade. Dok bi čekao da se oni pokrenuo ne bi ostvario niti jedan od svojih planova. A njih uvijek ima napretek. A svi mi možemo pronalaziti razloge zašto nešto nismo učinili dok mu gledamo u leđa. I neka nam je. Tako nam valjda i treba. Valjda nam je lakše samosažaljevati se nego nešto napraviti da promijenimo ono čime smo nezadovoljni. Nego da se vratim da naslov koji kaže da Bog pomaže onima koji si sami pomognu. Na tom tragu funkcionira znak Ovna koji nije bez razloga prvi susjed znaka Riba, a upravo ova dva znaka objedinjivaju ovu poslovicu.
Astrodrom 
Apsolutno se slazem. Ono smo sto mislimo da jesmo. Oko sebe imamo samo primjer onoga sto je unutar nas. O tome zapravo pricaju sve religije svijeta (samo sto se, cini mi se, krivo interpretiraju), stvoreni smo na sliku i priliku, i sve ono sto je oko nas stvorili smo sami. Mozda bi se trebali posvetiti ciscenju nasih rijecnika i misli, pa tek onda kada pocnemo prizivati Prave stvari, one ce se i poceti dogadjati. Kako u politici, drustvu, pa tako i u privatnom zivotu.
Eto primjera iz prakse: Pred par mjeseci jedan pacijent se zalio kako nema posla, a on ga uporno trazi i trazi. I svaki dan je u potrazi za poslom.
Pitala sam ga kava je njegova zelja, rekao je: Zelim traziti posao!
I tako se Svemir (ako ga mogu tako nazvati) pobrine da on trazi posao i svaki dan izlazi na ulicu i trazi taj posao, ali ga nikada ne pronalazi.
U trenutku kada je on odlucio promijeniti svoj sklop u glavi i postaviti pravo pitanje (kao npr. Zelim taj i taj posao, do tog i tog datum) tako je posao i dosao, sam po sebi.
I tako stvari funkcioniraju u cijelom svijetu. Ono sto trazis to ces i dobiti. Treba samo Znati traziti. Bog pomaze onima koji si sami pomognu.