Ovo pitanje često bih postavila službenicima u raznoraznima uredima i službama. Mada mi se nekako ne čini niti da vole Kafku, niti da su ga čitali, a vjerujem da ih ima dosta koji za Kafku nisu ni čuli. Mnoštvo potvrda, dokumenta, izvadaka koji se međusobno preklapaju, dupliraju, poništavaju ništa njima ne znači, oni traže svako toliko nešto novo pa onda opet staro što ste već predali, po mogućnosti ponekad i originale dokumenata koje ni više nemate ili ih ne možete ni nabaviti jer datiraju od prije 30 ili više godina. Ma šta da vam kažem, pravi kafikijanski procesi. Ne znam jesam li u pravu, ali ponekad mi se čini kako je sve to dio dobro smišljenog sustava koji nas pokušava spriječiti da brzo i efikasno dođemo do onoga što nam je potrebno.
Birokracija i birokrati povezani su sa znakom Djevice, posvećenom i koncentriranom na male stvari i detalje. Ponekad i previše. Precizna Djevica često od drveća ne vidi šumu, gubi se u hrpi pojedinosti i tako iz vida gubi kompletnu sliku onoga čime se bavi. Djevica je organizirana i sistematizirana, uvijek se drži ustaljenih pravila i vjerna je svojim navikama. Ona je perfekcionist – uvijek ima nešto što se moglo napraviti bolje, neki detalj mogao se bolje izbrusiti i tako u nedogled. Ona je u zodijaku zadužena za selekciju, razdvajanje korisnog od nekorisnog, potrebnog od nepotrebnog. Za svoj rad ne traži pohvalu zato je savršeni pozadinski igrač, tajnica koju bi svaki šef poželio, vrijedni radnik koji će ispuniti svoje zadatke. U tradicionalnoj astrologiji, Hrvatska je Djevica. Kažu da dobro radimo u inozemstvu no u vlastitoj domovini nismo me pokazali dobrim gospodarima, kompliciramo i pretjerano analiziramo vrteći se u krug, zaustavljajući tako vlastiti razvitak. Djevica je skromna, ne cijeni ono što je i ono što ima onoliko koliko vrijedi kao što ni mi ne cijenimo ono što kod nas doista vrijedi i gubimo se u nevažnim detaljima.
Nova Hrvatska rođena je u znaku Raka, znaku u kojem je rođen i gore spomenuti Kafka, kompliciran kao i većina intelektualaca i pisaca. Osim što se bavio pisanjem, bio je i agent osiguranja što mu je svakako dalo uvid u besmisao birokratskih zahtjeva. Pa je zato napisao i Proces, roman u kojem siroti Jozef K biva uhićen, a da mu ne znaju reći ni zašto je optužen da bi na kraju cijelog procesa i grozomornog suđenja završio na stratištu. Ponekad se tako i ja osjećam poput Jozefa K u susretu s našim državnim aparatom, s velikim telekomunikacijskim tvrtkama i sličnima. Kao da protiv mene postoji zavjera i da uvijek trebam donijeti neki novi dokument, napisati neki novi dopis, nazvati još nekoga. Ili ja možda ne razumijem kako sistem funkcionira?
Astrodrom 
Veoma simpatican clanak. Jako volim Kafku, vjerojatno zato sto se i sama, ponekad, osjecam zarobljena u birokraciskom sistemu. Iako je Hrvatska moj dom, i uvijek ima posebno mjesto u mom srcu, otisla sam upravo zbog toga. Zbog manjka inicijative i zbog pasivnosti. No nakon dvije godine u Spanjolskoj, i skoro pa godinu dana hodanja po birokracijskim uredima, uvidjeh da je birokracija ista. I ovdje te salju od vrata do vrata, bez ikakvog smisla, daju krive informacije, gomilaju nepotrebne papire…
Na zalost boriti se protiv takvih stvari ne mozemo. Birokracija – vladavina pisacih stolova – je tu kako bi nas sistematski svrstala u kategorije i imala uvid u nase kretanje.
S jedne strane, mozemo se povuci u sumu ili planinu, odvojiti od cijelog svijeta i zivjeti sami, no s druge, realnije strane, preostaje nam samo cekati u redu i zadrzati trezvenost.
Onda zapravo i nije čudno da je Španjolska u krizi kao i Hrvatska kad birokracija tako cvate. Čula sam da je slično i u Italiji.
U Italiji je, makar kako to opisuju Italijani u Spanjolskoj, jos i gore.