Oznake
jarac, mars, mars u raku, rak
Međutim, što se krije iza te želje da tako grezo ogradimo ono što smatramo svojim i što mislimo da ćemo doista postići. I je li doista žica dovoljna?
Volim Ježevu kućicu. I znam je napamet. Pjevati. Govori o ljubavi prema domu za kojeg je dotični jež spreman napraviti baš sve. Pa ga tako ni nagovaranje laskave lije kao ni ruganje šumskih nasilnika neće pokolebati u njegovim osjećajima. Lijepo je voljeti svoj dom kao i svoju domovinu. Onaj tko ne voli svoje, ne može voljeti ni tuđe što tako lako zaboravljamo. No ljubav prema svome ne bi trebalo podrazumijevati mržnju prema drugome i različitom. Međutim, oko nas vlada strah koji se pretvara u mržnju. Bojimo se da će ovo naše biti ugroženo pa i uništeno. Nije da je taj strah nerealan, ali sve više postaje napuhan i paranoidan.
Znak doma, obitelji pa i nacije definitivno je znak Raka. Rođendan naše domovine je baš u periodu vladavine ovog znaka kao i naših susjeda koji su se tako spremno ogradili žicom. Ovaj inače miran i pitom znak postaje razjarena zvijer kada je u pitanju obrana onoga što smatra svojim bilo da je u pitanje kućno ognjište ili ljudi koje voli. Rakom vlada Mjesec, planet emocija, u njemu se najbolje snalazi Jupiter, zaštitnik i dobrotvor no jadnu poziciju u ovom znaku imaju Mars i Saturn.
Mars je planet kojim se borimo za svoje interese, branimo svoje granice, on je naš poduzetnički duh koji nas tjera na putu do cilja. Kako bismo sve to napravili uspješno, potrebna je snažna volja i svijest kako baratamo tim svojim oružjem. U tome je majstor znak Jarca koji se nalazi nasuprot Raku, kontroliran, fokusiran i discipliniran, pomno pazeći na svaki svoj potez. Jarac planira, ne čini stvari preko noći i uvijek razmišlja o dugoročnim posljedicama vlastitih postupaka. Da mu poslije ne bi bilo žao. Zato ga često znaju doživljavati hladnim. Naravno, da će Rak postupiti posve drugačije od Jarca, onako kako mu govore njegove emocije i kako mu nalažu njegovi instinkti. Pa što bude. I zato je tako omiljen.
Zapravo, mene Mars u Raku podsjeća upravo na Ježurku Ježića. I na ovu situaciju s bodljikavom žicom. Podsjeća me na ježa koji se sklupčao i okružio vlastitim bodljama prijeteći svijetu, zatvarajući se u sebe i moleći se da opasnost prođe. Hoće li pri tome nekoga ozlijediti ili naškoditi sebi, manje je važno. I tako tužno.