Volite li Kafku?

Oznake

djevica, rak

Ovo pitanje često bih postavila službenicima u raznoraznima uredima i službama. Mada mi se nekako ne čini niti da vole Kafku, niti da su ga čitali, a vjerujem da ih ima dosta koji za Kafku nisu ni čuli. Mnoštvo potvrda, dokumenta, izvadaka koji se međusobno preklapaju, dupliraju, poništavaju ništa njima ne znači, oni traže svako toliko nešto novo pa onda opet staro što ste već predali, po mogućnosti ponekad i originale dokumenata koje ni više nemate ili ih ne možete ni nabaviti jer datiraju od prije 30 ili više godina. Ma šta da vam kažem, pravi kafikijanski procesi. Ne znam jesam li u pravu, ali ponekad mi se čini kako je sve to dio dobro smišljenog sustava koji nas pokušava spriječiti da brzo i efikasno dođemo do onoga što nam je potrebno.

Birokracija i birokrati povezani su sa znakom Djevice, posvećenom i koncentriranom na male stvari i detalje. Ponekad i previše. Precizna Djevica često od drveća ne vidi šumu, gubi se u hrpi pojedinosti i tako iz vida gubi kompletnu sliku onoga čime se bavi. Djevica je organizirana i sistematizirana, uvijek se drži ustaljenih pravila i vjerna je svojim navikama. Ona je perfekcionist – uvijek ima nešto što se moglo napraviti bolje, neki detalj mogao se bolje izbrusiti i tako u nedogled. Ona je u zodijaku zadužena za selekciju, razdvajanje korisnog od nekorisnog, potrebnog od nepotrebnog. Za svoj rad ne traži pohvalu zato je savršeni pozadinski igrač, tajnica koju bi svaki šef poželio, vrijedni radnik koji će ispuniti svoje zadatke. U tradicionalnoj astrologiji, Hrvatska je Djevica. Kažu da dobro radimo u inozemstvu no u vlastitoj domovini nismo me pokazali dobrim gospodarima, kompliciramo i pretjerano analiziramo vrteći se u krug, zaustavljajući tako vlastiti razvitak. Djevica je skromna, ne cijeni ono što je i ono što ima onoliko koliko vrijedi kao što ni mi ne cijenimo ono što kod nas doista vrijedi i gubimo se u nevažnim detaljima.

Nova Hrvatska rođena je u znaku Raka, znaku u kojem je rođen i gore spomenuti Kafka, kompliciran kao i većina intelektualaca i pisaca. Osim što se bavio pisanjem, bio je i agent osiguranja što mu je svakako dalo uvid u besmisao birokratskih zahtjeva. Pa je zato napisao i Proces, roman u kojem siroti Jozef K biva uhićen, a da mu ne znaju reći ni zašto je optužen da bi na kraju cijelog procesa i grozomornog suđenja završio na stratištu. Ponekad se tako i ja osjećam poput Jozefa K u susretu s našim državnim aparatom, s velikim telekomunikacijskim tvrtkama i sličnima. Kao da protiv mene postoji zavjera i da uvijek trebam donijeti neki novi dokument, napisati neki novi dopis, nazvati još nekoga. Ili ja možda ne razumijem kako sistem funkcionira?

Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći

Oznake

djevica, ovan, ribe

Kako sve više tonemo u krizu, nezadovoljstvo oko nas raste. I ne, nitko od nas se ne pokreće i zapravo ništa konkretno ne poduzima kako bismo nešto promijenili. Lakše je, kao i uvijek, negdje mrmljati protiv svega i svih u svom kutu i uglavnom očekivati kako će spas doći s neba, od neke više sile, od Boga ili u što god već da vjerujemo. Naravno da nije lako pokrenuti bilo kako konstruktivnu promjenu kada je sustav (barem se meni tako čini) napravljen tako da zapinjemo na svakom koraku, da nam komplicira život i svakodnevicu, uglavnom da gubimo energiju na nevažnim stvarima, a onda je nemamo za ono što je važno. No svaka promjena, koliko god se ona nemoguća činila, započinje u nama samima, kreće od nas samih. Ako nismo spremni promijeniti sebe, neće se promijeniti ni svijet oko nas. Naravno, znam da ovo djeluje utopistički no zapravo kako to razmišljamo kada čekamo da se nešto valjda samo od sebe promijeni? Je li to imalo realno? Ili smo mi koji se volimo nazivati ciničnim realista zapravo osobe duboko u svijetu mašte koji očekujemo da se kao u nekoj bajci pojavi princ ili princeza koji će promijeniti sve samo jednim poljupcem? Kako god, život nije bajka.

Astrološki, čini mi se kako smo zapeli negdje na osi između Djevica i Ribe. Dakle, s jedne strane, analitična, realna Djevica koja unatoč svemu, svoje obaveze nastoji odraditi na vrijeme i najbolje što može. Djevica kojoj su njezine uobičajene navike na prvom mjestu i koja ne trpi ispadanje iz svog ustaljenog ritma. Je, Djevica jako dobro zna kako bi savršen svijet izgledao i kako bi sve perfektno moglo funkcionirati. Ali uglavnom ne funkcionira pa se ona uglavnom zadržava na planiranjima i malo toga privodi realizaciji. Djevica, sa svojom šumom detalja (naravno mi ostali se u toj šumi ne možemo snaći) asocira me na naš sustav koji je kompliciran do krajnjih granica pa se naravno u njemu i o njemu da super filozofirati, u teoriji sve izgleda super, ali u praksi uvijek neka sitnica šteka pa se zato bolje niti ne krenuti u realizaciju. Za Djevicu vrijedi ona da puno analize vodi do paralize, a puno analize vodi i do ne baš veselog zaključka da se zapravo ništa i ne može promijeniti, da se sve uvijek vrti u dobro poznatom krugu i tako dalje i tako dalje.

Nasuprot Djevice su Ribe s glavom (ponekad i s ostalim dijelovima tijela) pomalo u oblacima. Ribe vjeruju kako je sve moguće pa čak i hodati po vodi, pomicati stijene vjerom, ljubavlju promijeniti svijet. Ribe u sebi imaju iskustva svih prethodnih znakova zodijaka iako o tome mudro šute, baš poput riba. Ribe na prvo mjestu stavljaju dobrobit drugih, spremne su žrtvovati se za više ciljeve, prepustiti se struji života. Ipak, negdje duboko u sebi očekuju da će se i svemir pobrinuti da one dobiju ono što im treba. Pa su na to spremne i čekati, ponekad i do vječnosti. A same pri tome ništa ne poduzeti. Ne kažem da u tome nema neke mudrosti, ali nije život samo čekanje, on je i poduzimanje. I Ribe i Djevica često imaju očekivanja od drugih ljudi (nije ni čudo obzirom koliko su spremne uložiti u druge) ili od života općenito, a da same zapravo jasno i glasno ne kažu što bi htjele ili preuzele inicijativu u svoje ruke i postale same pokretači promjena. Zato mi se čini da smo mi zapeli tu negdje na osi Djevica-Riba. Ako se dotaknemo podjela tradicionalne astrologije, Hrvatska bi spadala u znak Djevice. Nije da je ni sa suvremenim horoskopom nešto bolje prošla jer je rođenje nove hrvatske države bilo u astrološkom znaku Raka. Pa možda i negdje dođemo krećući se tempom dva unazad, jedan naprijed.

Što znači uzeti stvar u svoje ruke i doista krenuti novim putem, uči nas znak Ovna. Njemu je jasno da nema ni na što i na koga čekati već da je puno toga u njegovim vlastitim rukama. Da sreća prati one koji su hrabri i koji se usude pokušati. Sva sreća da ima tvrdu glavu kojom je probio mnoge barijere što u sebi što oko sebe. Ne očekuje da će drugi nešto napraviti za njega i ne računa da će se dogoditi čudo, on je taj koji će učiniti da se čudo desi. U mnogočemu počinje od sebe. Da, možda se čini sebično i egocentrično, ali kako ćete promijeniti svijet ako niste spremni promijeniti sebe? Kako očekivati od drugih da se mijenjaju ako ste vi uvijek jedni te isti? Zapravo, Ovan se i ne bavi drugima i uopće ga ne zanima gdje su oni i što rade. Dok bi čekao da se oni pokrenuo ne bi ostvario niti jedan od svojih planova. A njih uvijek ima napretek. A svi mi možemo pronalaziti razloge zašto nešto nismo učinili dok mu gledamo u leđa. I neka nam je. Tako nam valjda i treba. Valjda nam je lakše samosažaljevati se nego nešto napraviti da promijenimo ono čime smo nezadovoljni. Nego da se vratim da naslov koji kaže da Bog pomaže onima koji si sami pomognu. Na tom tragu funkcionira znak Ovna koji nije bez razloga prvi susjed znaka Riba, a upravo ova dva znaka objedinjivaju ovu poslovicu.

 

Gle tko to govori 2

Oznake

merkur, sunce

Koliko god bili sigurni u sebe i ne živjeli prema očekivanjima drugih ljudi, nije nam baš skroz nevažno što o nama misle i govore. Ma sve je super dok su u pitanju komplimenti i pohvale, ali nije da nećemo čuti i kritike ili još gore ogovaranja ili barem mi mislimo da su ogovaranja na vlastiti račun. Vidjeti sebe očima drugih ljudi uglavnom ne izgleda onako kako mi to očekujemo. Međutim, potrebno je razmisliti o još nečem: tko nam je nešto rekao. Je li to osoba do čijeg nam je mišljenja stalo, je li to netko stabilan i posložen u svom vlastitom postojanju, je li to netko tko i sam posjeduje istinske ljudske kvalitete? Ili se nama (a vjerojatno i svima drugima) bavi netko tko ima dosta i previše svojih vlastitih problema i koji umjesto da, figurativno rečeno, počisti ispred vlastitih vrata, zaviruje u tuđe živote? Tko o nama govori ponekad je važnije od toga što govori.

Kada spominjemo govor, nema sumnje da je njegov astrološki ekvivalent Merkur. Merkur je taj koji barata informacijama, on ih sakuplja i prenosi, selektira ih, analizira i distribuira. Informacija sama po sebi nije nešto što bismo mogli nazvati pozitivnim ili negativnim, ona u određenom kontekstu, vremenu i prostoru dobija taj predznak. Tako je i Merkur jedini neutralni planet u astrologiji koji tek u kontaktu s drugim planetima dolazi u određeni kontekst. No i njegova funkcija u horoskopu je da povezuje različite aspekte osobnosti i upravo je zato potrebna njegova neutralnost. Merkur je vjeran pratitelj Sunca, baš kao i Venera te se od njega ne može odmaknuti više od jednog znaka. A upravo Sunce je ono što nam govori o nečijem karakteru.

Sunce je središte svakog osobnog horoskopa, ono predstavlja dinamičan princip koji opisuje naše kvalitete i potencijale koje razvijamo kroz života iskustva, kalimo u životnim krizama. Sunce je sve ono što jesmo i sve ono možemo postati. Ono je signifikator našeg identiteta i naše individualnosti. A o tome što jesmo progovara Merkur, vjerni sunčev pratitelj. Pa tako kada netko govori koliko god to zvučalo uvjerljivo i argumentirano možda ne bi bilo loše da vidite tko to zapravo govori. I možda će vam to ispričati više nego njegove riječi.

 

Copycat

Oznake

merkur, sunce

Nedavno sam pročitala vrlo zanimljiv članak psihološke tematike koji me podsjetio na knjigu koju sam pročitala relativno skoro. Članak uredno potpisan, nigdje navedeno ime autorice knjige koja je očito poslužila kao temelj i inspiracija za taj tekst. Nažalost, situacija koja na ovim našim područjima nije rijetkost. Svako toliko autori iz raznih područja žale se kako su pronašli svoje tekstove pod tuđim imenima na raznim mjestima, ponekad i s ponovljenim greškama i krivim interpunkcijama. Rekli biste, nikakvo čudo pa ipak smo u zemlji u kojoj se bez problema prepisuju diplomski i magistarski radovi (za doktorske još nismo čuli dosada) i u kojoj falsifikatori nemaju problema s grižnjom savjesti, a imaju i one koje ih strastveno brane. Ne mogu se sjetiti tko je to rekao (u svakom slučaju netko poznat pa evo i ja neovlašteno kradem), ali taj isti je rekao kako je kopiranje dokaz nečijeg divljenja i obožavanja. Super, posebno za one koji su se trudili napisati autorski rad, kopali po literaturi, dodali i neku svoju misao i onda im je to netko mrtav hladan oteo, potpisao vlastitim vrlim imenom i prezimenom pa još ako je imao sreće i unovčio. Pa što se to zapravo događa? Je li zaista tako teško napisati nekoliko suvislih rečenica? Ili je doista lakše nakititi se tuđim perjem?

Nikome od nas znanje ni informacije nisu pale s neba, svi smo mi, hvala bogu, imali učitelje i uzore, što izravne što neizravne, je li doista takva sramota navesti ih kao izvor? Je li zbog toga možda doista manje sami vrijedimo? Kako god okrenemo, svijet je pun falsifikatora. Kažu čak kako djela slavnog Williama Shakespeara nisu njegova nego ih je prisvojio od nekog britanskog plemića koji ih zbog svojih političkih stavova nije mogao objaviti pod vlastitim imenom. Ima puno takvih priča. Sad naravno ide onaj dio o astrologiji odnosno astrološkom značenju cijele ove priče.

Da biste uopće imali dara za pisanje i baratanje raznoraznim verbalnim i pisanim bravurama, potrebno je da imate dobro pozicioniran Merkur u horoskopu. Dakle, bilo bi poželjno da je u nekom znaku u kojem se dobro snalazi (recimo u nekom zračnom) ili da ima neki kreativan aspekt (na primjer s Venerom ili Jupiterom). Tada ćete moći dobro pisati ili barem interpretirati informacije i impresije s kojima dolazite u doticaj. No to ne znači da ćete moći stvoriti neko originalno djelo. Za to je potrebno biti kreativan.

Kreativnost je vezana za Sunce. Biti solaran znači biti kreativan i još štošta drugo. No prije nego što još kažem nešto o Suncu, treba reći kako je Merkur njegov vjerni pratitelj i da uvijek nalazi negdje tu blizu njega u istom ili susjednom znaku. Možemo reći kako je Merkur zapravo sunčev paž, dok je Sunce, naravno, njegovo kraljevsko visočanstvo. I kao što to kod paževa uvijek biva, može pokupiti malo zvjezdane prašine koja mu sklizne sa skuta pa si zato možda i umisliti da je jednak kralju. No svima nam je jasno kako kralj biti ne može. Tako ni svi ovi silni prepisivači ne mogu biti autori. Jer biti autor znači u onome što radiš – u ovom slučaju pišeš – dati nešto svoje, udariti svoj osobni pečat, pisati iz vlastitog iskustva i perspektive pa čak i kada su ona posve subjektivna. To znači biti originalan i jedinstven, to znači biti solaran.

Također, činjenica je da smo svi mi nečiji učenici, a da učimo onako tipično merkurijanski – ponavljajući i oponašajući, sve u skladu s onim citatom o obožavanju koji sam prethodno spomenula. I tako neko vrijeme oponašamo jer na početku to je ono što znamo najbolje ili možda jedino što znamo. S vremenom ako u nama postoji kreativna iskra, počinjemo pisati nešto svoje, nešto koliko-toliko originalno. Naravno, velika većina nas nije genijalna, naše ideje je već možda netko izrekao, ali ih nismo prepisali. Ili ako jesmo, nemamo problema to i reći. Neće nam umanjiti na vrijednosti ako znamo dobro predstaviti i ideje koje nisu naše. Mada se čini da na ovim prostorima rastu samo neki sveznajući, rođeni učitelji. Sve im palo s neba, a nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego se čuditi.  

Čovjek za sva vremena

Oznake

neptun, sunce

Ne znam je li to što me inspiriraju dnevno-političke teme dobra ili loša stvar. Možda je dobro da o tome pišem, a možda bi mi bilo bolje da umjesto što pišem napravim neke radikalne poteze. 🙂 Ali je, evo, oštrim pero i krećem u boj. Ovo sa čovjekom za sva vremena palo mi je na pamet prateći što jedan naš uvaženi političar govori i poručuje u svojim izjavama već tjednima ako ne i mjesecima. Uglavnom, da sažmem: Nije odgovoran, nije znao, nije imao prste u pekmezu! I gotovo. A pri tome sve onako zgodan, šarmantan, nijedne ružne riječi, kako da to kažem, muškarac jednostavno za poželit. A pri tome je i zgodan. Valjda. I onda kako to već ide zavirim malo u ono što bi mi mogao reći njegov horoskop. I kao što to biva – bingo! Što biste šarmantnije, glamuroznije, prijemčivije, kameleonskije (nemojte me ubiti jezičari) mogli zamisliti u nečijem horoskopu od egzaktnog kvadrata Sunca i Neptuna? Nego da ja više ne pričam u šiframa, evo kako to ide (manje-više).

Sunce je centar osobnog horoskopa ono opisuje naše potencijale, našu kreativnu osobnost, sve ono što jesmo i sve ono što bismo mogli postati. Ono je simbol naše individualnosti i našeg identiteta. Biti siguran tko si i što si, što želiš i kuda ideš, zadatak je za cijeli život. I to nije nikad završen proces, neprestano smo na putu prema onome što ćemo postati, neprestano smo u procesu razvijanja svojeg pravog ‘ja’, centra naše vlastite osobnosti. Imati Sunce u bilo kakvom aspektu s Neptunom dodatno otežava stvar. Jer Neptun je taj koji zamućuje fokus, relativizira stvari. Neptun u aspektu sa Suncem otežava potragu za identitetom ili nas uvjerava da možemo biti bilo tko ili bilo što, a onda nas prije ili kasnije bolno prizemlji. Naravno, kada se radi o napetim aspektima kao što su kvadrat i opozicija, ali i konjunkcija, sve postaje još kompliciranije. No pogledajmo taj aspekt i iz drugačijeg kuta.

Pustimo osobne dileme oko identiteta koje može imati netko s kvadratom Sunca i Neptuna. Što vidi netko drugi u takvim osobama? Čega god se horoskopu dotakne, od tog planeta ili pozicije, Neptun stvara idealno platno za projeciranje. I to čega god nekome padne na pamet. Neptun su svi naši snovi i ideali, savršen svijet koji zamišljamo, a koji se teško može doista i ostvariti. Čak da se to kojim čudom i dogodi, bit ćemo razočarani – stvarnost ne može nikad biti tako lijepa poput bajke. Zato i takav aspekt u osobnom horoskopu osobi daje neobičnu privlačnost, takve ljude doživljavamo ugodnima i privlačnima, čak i glamuroznima. Svatko od nas o nekom takvom može imati svoje mišljenje, a da nam se mišljenja uopće ne podudaraju. Ovi neptunski tipovi neće se buniti koju god da im etiketu nalijepili, bez obzira koliko ona nema veze s realnom situacijom ili njihovim pravim osobinama. No, ruku na srce, i njima samima teško je definirati vlastitu osobnost, čak i kada iskreno pokušaju, ona vješto izmiče svakoj definiciji. Oni skloniji oštrijem prosuđivanju nazvat će ih možda i prevarantima no ni to im neće moći dokazati.

I zato je ovaj naš političar čovjek za sva vremena. Iako je trenutno iza rešetaka (no upitno je hoće li iza njih ostati i kako će se cijela ta priča dalje razvijati) i dalje ima onih koji suosjećaju s njegovom situacijom i smatraju da nije zaslužio takve osude. Da, to je Sunce u kvadratu s Neptom (i to egzaktnim) odnosno da upotrijebim uzrečicu koju je volio koristiti moj kolega iz astrološke struke – umiljato janje dvije majke sisa.

Da ne ispadne kako na ljude s ovom pozicijom treba bacati samo drvlje i kamenje, stvari su mogle ispasti i posve drugačije – čak i ovakvi, recimo to tako, nezgodni aspekti imaju mogućnost kreativnog izražavanja, sve je to pitanje truda u izgrađivanju vlastitog karaktera. Netko s ovakvim aspektom mogao je napraviti nešto kreativno na području umjetnosti, mogao bi se razvijati u duhovnom pogledu, mogao bi biti dobar glumac i još puno toga što bi inspiriralo druge, a njemu dalo osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. I ova priča bila bi posve drugačija. 

Nova kol(ic)a

Oznake

ascendent, bik, blizanci, druga kuća, treće polje

Još prije par godina imala sam priliku razgovarati s Talijanima, poslovnim ljudima, dobrostojećima koji su se čudili kako na našim ulicama vide puno više novih i skupih automobila nego što to mogu vidjeti u Italiji. Ekonomske krize tad još nije bilo no ipak bili smo zemlja tek izašla iz rata. No za dobar automobil kod nas su ljudi spremni izdvojiti puno novac, odreći se i nekih svojih osnovnih potrepština čak i u ova danas doista krizna vremena. Za mnoge ljude luksuzan automobil simbol je statusa i puno je više od pukog prometala koje služi kako bismo se dovezli s jednog mjesta na drugo. No krenimo od početka..

Osim što je automobil statusni simbol, ono što mi je prvo na pamet palo je značenje automobila u psihoanalizi odnosno u našim snovima. Često sanjamo kako upravljamo automobilom, manje ili više uspješno. Način i naša sigurnost u vožnji simbolizira kako se inače snalazimo u životu, uspijevamo li upravljati sobom i svojim nagonima i napredujemo li u ostvarenju vlastitih ciljeva. No nije to jedino njegovo značenje – karoserija automobila predstavlja personu, dakle masku koju nosimo pred drugima i našu društvenu ulogu. U osobnom horoskopu persona je podznak ili ascendent čija je simbolika gotovo identična personi. Podznak je način na koji bismo htjeli da nas drugi vide, to je ono što želimo da o nama misle te se trudimo da takav dojam i ostavimo. Zato mi je danas sve više i više jasno zašto neki ljudi tvrde kako im je podznak “jači”. Osoba koja se ozbiljno bavi astrologijom zna da to nije tako. No nije zapravo neobično što želimo biti nešto drugo od onoga što doista jesmo (a to je Sunce u našem horoskopu) jer puno je lakše igrati neku životno/društvenu ulogu nego se upustiti u otkrivanje onoga što doista jesmo. Ljudi s karijerom i visokim društveno-profesionalnim pozicijama znaju biti dosta vezani za te svoje uloge tako da gotovo zaborave tko su doista bili ili tko jesu. Zato im se događa da kad više nisu na tako značajnoj poziciji ili kad odu u mirovinu da se osjećaju izgubljeno. To nije ništa neobično jer su ostali bez aspekta svoje osobnosti s kojim su se snažno identificirali. A taj profesionalni identitet u slučaju balkanskih političara osim sijaset raznih dodataka obavezno podrazumijeva i bijesna kol(ic)a. Bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, oni se osjećaju nepotpuno ukoliko se udobno ne zavale u sjedalo skupog i dobro opremljenog automobila. Čast izuzecima.

No ima još materijala za priču u automobilima. Kod političara, a i inače. U natalnoj karti, automobil možemo svrstati pod dvije pozicije – u drugo polje kao pokretnu imovinu, ali i u treće polje kao vozilo koje nas dovodi do željene pozicije. Drugo polje je, između ostaloga, polje novca. Opisuje kako ga možemo zaraditi i kako ćemo njime raspolagati. Drugo polje u prirodnom horoskopu povezujemo sa znakom Bika, posesivnom i sklonom da sve ono što smatra svojim stavlja na kup. Iza takvog ponašanja krije se naglašena potreba za sigurnošću – Bik vjeruje kako će mu ono što posjeduje i stekne osigurati od svih nedaća. Također, tu je i novac kao statusni simbol, a uza njega i automobil. Ako imate dobar automobil, znači da nešto i vrijedite. Je li tako doista ili nije, druga je priča.

Puno ležernije na ovo automobilsko pitanje gleda znak koji povezujemo s trećim poljem u prirodnom horoskopu, a to je znak Blizanaca. Ovaj pokretni znak uvijek je u akciji, a kako bi stigao tamo gdje je naumio, vidio sve što ga zanima i susreo sve te ljude, potrebno mu je vozilo. A nije mu najvažnije kako izgleda, glavno je da vozi. To je onaj drugi aspekt automobilskog pitanja – konstrukcija vozila, a posebno automobila u moderno doba omogućilo nam je da putujemo i transportiramo sebe i svoje stvari brže nego što bismo to mogli pješice. I pomoglo nam da naše tijelo brže slijedi naše misli i htijenja. Omogućilo nam je da upoznamo nove ljude i krajolike. Da učimo. Da širimo svoje vidike. I zato svaka čast sigurnim vozilima i vozačima. A da je osobi koja zastupa interese svojih birača važnija dodatna oprema i sjajna karoserija nego da doista do njih i dođe i upozna s njima i njihovima problemima o njoj govori dovoljno. 

Nek’ se dijete zove kao ja

Oznake

lav, osma kuća

San svakog roditelja je da dijete naslijedi nešto njegovo, bilo da su u pitanju oči, talent za glazbu, hod ili bezobrazluk. San svakog roditelja kao i obitelji je da dijete liči na njih, da nastavi njihovu lozu pa se tako prepiru na koga to dijete liči – naravno, sve ono dobro je na ‘našu’ familiju dok je one manje dobre osobine naslijedilo od ‘njih’. To je priča koju svi dobro znamo. Također je i običaj da dijete dobije ime po nekom od svojih predaka, baka ili djedova, neka dobiju i imena oca ili majke pa se onda mora posebno naglasiti na koga se misli mlađeg ili starijeg člana obitelji. Ma ti obiteljski običaju su malo čudni.

Ovaj tekst počela sam pisati u osvit iščekivanja rođenja nasljednika britanske monarhije i onda mi je na pamet pao Gibonni s Nek’ se dijete zove kao ja, mada to nije jedina pjesma s njegovom repertoara u tom smislu jer u Projdi vilo pjeva “…ti zanesi dite moje, moje ime, od karvi moje…” Gibonni je rođen u znaku Lava, znaku kojem je važno da iza sebe ostavi trag. A to može učiniti na različite načine. Napraviti i dobiti dijete i naziva se činom prokreacije, dakle riječ je o nečem stvaralačkom i kreativnom. A da bi čin bio potpun dijete dobiva ima i prezime, koje ga obilježavaju i prate cijeli život. Ponekad to može biti veliki teret koje će ga spriječiti da se slobodno razvija, ponekad će njegovo porodično ime biti štit od njegovih osobnih odgovornosti i neuspjeha.

Svatko od nas u sebi nosi osobine svojih predaka, gene donesene od tko zna kuda i koji su možda preskočili generacije i baš kod nas došli do izražaja. Osim četvrtog polja koje govori o našim korijenima, roditeljima i utjecaju ranog obiteljskog okruženja, o nasljeđu i to ne samo onom materijalnom, govori i pozicija osmog polja. Tu je sva naša baština, sve ono što su generacije prije nas stvorile u svakom pogledu i što, ako se potrudimo, možemo istražiti i naići na pravo obiteljsko blago. Međutim, u procesu istraživanja nećemo naići samo na dragocjenosti nego i na obiteljske tajne, leševe u ormaru, mračne i neugodne stvari. No sve je dio procesa otkrivanja, rasta i razvoja. Ako krenemo kopati, trebamo biti spremni na sve. Možda ćemo i mi sami, zahvaljujući predanom radu i razvoju, jednog dana ostaviti nešto svojim nasljednicima, neku kreativnu crtu, pravo obiteljski dragulj.

Visoke pete

Oznake

ribe, zodijak

Spadam u skupinu žena kojima ne trebaju visoke pete, dovoljno sam visoka i bez njih, za neke možda i previsoka. Naravno, imala sam i ja pokušaja nošenja istih i iako se radilo doista samo o par sati koje sam trebala provesti u cipelama visokih potpetica nije neko iskustvo koje je na mene ostavilo ugodan dojam. Lijepo je sve to dok se šećem u njima prvih par minuta, a onda postane neudobno i jedina je pomisao kako ih se što prije riješiti. Ipak i dalje ima puno žena koje obožavaju visoke potpetice i koje navodno bez problema provode cijeli dan u njima. Naravno, kao i na svaku stvar i na ovo se može gledati kroz astrološku simboliku.

A astrologija kaže kako stopala pripadaju znaku Riba. Stopalima dotičemo majčicu zemlju, ona nam pomažu da se krećemo kroz život. Stopala su svijet u malom, svaki dio tijela ima svoje mjesto na stopalu odnosno tabanu isto kao što su iskustva svih prethodnih jedanaest znakova zodijaka sadržana u posljednjem, dvanaestom znaku Riba. Znak Riba često se čini ravnodušnim i nezainteresiranim za sve ono što se događa oko njega no to je samo varka. Radi se o vrlo senzibilnom znaku koji primjećuje sve što se oko njega zbiva i uza sve to upija poput spužve dojmove iz vlastitog okruženja, opterećujući se stvarima koje nemaju veze s njim. Riba je znak koja se često žrtvuje radi ideala ili osjećaja kada se to od nje očekuje, ponekad i uživajući u takvom žrtvovanju, smatrajući to uzvišenim činom. Vole skladno i lijepo. Venera, planet ljubavi i ljepote, u svojoj najboljoj je poziciji upravo u ovom znaku.

Zato i ne čudi takvo dragovoljno žrtvovanje tisuće žena radi ljepote. Obuvene u visoke pete čini im se da koračaju malo iznad zemaljske realnosti, žena na štiklama drži se uspravnije, izgleda gracilnije, postaje sve ono što možda na ravnom potplatu nije. Pa je spremna potrpjeti i boli kako bi živjela svoju bajku. To me podsjeća i na bajku koju povezujemo sa znakom Riba – bajku o maloj sireni koja se radi ljubavi odrekla roditeljskog doma i svog ribljeg repa. Svaki korak na zemlji nanosio joj je strahovitu bol no ona je sve to šutke podnijela u nadi kako će osvojiti srce voljenog princa. Pa čak i kada je na kraju imala priliku da sve bude kao prije nije imala snage dići ruku na voljenog nego se pretvorila u morsku pjenu stapajući se morem, početkom i krajem svih stvari.

 

Give up

Oznake

neptun

Ne znam zašto mi se ovaj izraz na engleskom čini vjerodostojniji i jasniji za ono što želim reći i izraziti. Nedavno sam izjavila kako mi izgleda da ću morati živjeti još deset života kako bih savladavala Neptun i sve ono što on predstavlja u astrologiji i šire. Jer nama, kao ljudima od krvi i mesa, baš i nije dano da tek tako integriramo u sebe lekcije koje nas uče transpersonalni planeti – Uran, Neptun i Pluton. Koliko god se mi trudili, napredovali, radili na sebi, možemo tek malo zagrebsti po površini onoga što oni jesu. Inače ih uglavnom promatramo iz daljine, prepušteni im na milost i nemilost onome što nam donose u susret. Jer po samoj definiciji, transpersonalni planeti su dimenzije koje nisu ljudske. Svidjelo se to nama ili ne, još uvijek na granicama naših mogućnosti stražari Saturn.

No čini se da povremeno doživimo milost i te više dimenzije nam dobrohotno pokažu svoja blaga. Kao meni, na primjer, Neptun danas. U trenutku kada sam, ne bez tuge pa čak i suza u očima, prekrižila jednu osobu iz svog života, bez ljutnje i zamjeranja, zbog jedne sitnice, ali koja je bila kap u moru sitnica, Neptun mi je pokazao svoje lice. Za one koji možda ne znaju engleski ‘give up’ znači odustati, otpustiti, ostaviti – doista neptunski izraz. Jedna od vrhunskih dostignuća barem što se Neptuna tiče je prihvatiti ono što ti on ili život donosi i prepustiti se stvarima koje su veće od nas samih, pustiti i otpustiti ono što odlazi od nas bez obzira koliko nam to isto bilo drago. Jednostavno, biti u skladu sa strujama života čak i kada mislimo (to je već Merkur, naravno) da ono što nam se događa nije dobro za nas, nije fer, nije ono što želimo, nije ono što smo zaslužili. Eto, ja sam to danas napravila. I onda se dogodilo gotovo čudo. Posve neočekivano, ta se osoba javila i uz isprike praktički mi se ponudila na raspolaganje kako god meni odgovara. A upravo to je Neptun, kada odustaneš i otpustiš, on ti jednostavno u krilo donese sve ono za čim si žudio, a nisi mogao dobiti; ono za što si se trudio, a nikako nisi ostvarivao. S Neptunom, stvari se ne događaju onda kada bismo mi htjeli da se događaju već kada smo spremni prihvatiti da život, neka viša sila ili ako tako hoćete, bog, procijeni da je pravo je vrijeme za nas. Kada bi se sve događalo onda i tako kako smo zamislili, bili bismo poput razmažene djece koja više ničim nisu zadovoljna.

I zato je tu Neptun, da podgrijava naše žudnje, da uzdiže naše ideale, da nas potiče za vjerujemo u čudo. 

 

Isprika

Oznake

strijelac, vaga, škorpion

Svakodnevno imam razloga za pisanje. Ali ne pišem. Odnosno pišem po narudžbi ili dužnosti. I s nostalgijom se sjećam onih vremena kada sam pisala svakotjedno. S inspiracijom i oduševljenjem. Željna podijeliti s drugima svoja razmišljanja i dileme. No nespremna boriti se sa žuči i projekcijama drugih. Što je na kraju ubilo moju želju za pisanjem.

Često razmišljam o isprikama i opraštanju. I uvijek se sjetim kako je teško oprostiti. Odnosno kako je sve to skupa lako reći, ali teško učiniti. Barem meni. Mada bih voljela da je lakše. Jer bi i meni bilo lakše. Otpustiti i oprostiti. Mojih nekoliko iskustava na tu temu dokazala su mi da je to iskustvo oslobađajuće. Toliko da sam zaboravila što su mi ljudi kojima sam oprostila napravili. Jer sam im očito doista oprostila. I to ja koja mislim da teško opraštam. Da ne govorim o zaboravljanju. Ali mi se nekako i dalje službene isprike čine kurtoazne čak i besmislene. A evo i zašto.

Ispričati se je socijalna kategorija. Koja pripada najuljuđenijem znaku Vage. Koji i nije uljuđen jer je predmet. Pa zato mu je valjda tako lako oprostiti i zaboraviti. Jer lijepo sve stavi na vagu i odvaže. Ne komplicira oko osjećaja, povrijeđenosti, zamjeranja, svega onoga što stoji iza neugodnog događaja ili postupka koji traži ispriku. Ali to je i funkcija ovog znaka koji se nalazi točno na polovici zodijaka – on pomiruje, uravnotežuje, bez njega bismo se svi pomlatili i poubijali jer bismo živjeli po staroj izreci ‘oko za oko, zub za zub’. Međutim, na ovoj razini isprika može biti samo formalna. Ali i to je nešto. Ipak, nije se dovoljno samo ispričati, a nastaviti po starom, ako stvarno mislimo da smo pogriješili trebali bismo se promijeniti. A to je puno teže. I zato poslije Vage u zodijaku dolazi znak Škorpiona koji vlada dubokim promjenama i transformacijama.

Još jednom, teško se promijeniti. Često smo spremni na sve kako se ne bismo sami morali promijeniti. Najčešće težimo promijeniti druge kako bi ih prilagodili svojim vlastitim potrebama. Ali ni drugi se ne daju tako lako. Promijeniti se znači spoznati potrebu za promjenom, suočiti se sa svojim vlastitim mrakom i napokon eliminirati ono što nas ograničava u daljnjem razvoju. Tako škorpionski. Škorpioni se vole zagledati u svoj vlastiti mrak, razotkrivati vlastite tabue i naposlijetku, kada više ništa drugo ne preostaje, transformirati se. Umrijeti i roditi se ponovo poput feniksa, mitološke ptice tako bliske duhu znaka Škorpiona. Ono što je bilo i kakav je bio Škorpiona ne zanima, kada je s nečim ili nekim završio, onda je to doista kraj. Škorpion se neće formalno ispričati, on će se promijeniti i tako pokazati da misli ozbiljno i iskreno.

A kada se izađe iz mraka, na svjetlo nove spoznaje, dolazimo na teren vatrenog znaka Strijelca. On na svijet oko sebe gleda iz doista široke perspektive, ono što misli, to i kaže. Strijelac nije formalist, ali su mu moral i etika važan dio života. Ako se ispriča, to nije samo kurtoazna gesta, on tako doista i misli, da ne misli, ne bi ništa ni rekao. Na razini ovog znaka počinjemo shvaćati koliko je svijet međusobno povezana cjelina i kako promjena stava često znači i promjenu načina života kao i životnih ciljeva. Spoznati i znati svakom našem postupku daju dublju dimenziju i novu razinu razumijevanja i postaje nam jasno koliko svaki naš postupak utječe na druge. Pa koliko smo iskreni prema drugima da smo toliko zapravo iskreni i prema sebi.