Tužibaba

Oznake

deseto polje, sedmo polje, četvrto polje

U posljednje vrijeme okružena sam tužibabama. Dakle, kao što sam shvatila, radi se o prilično tankoćutnim osobama koje ukoliko se njihovi zahtjevi promptno ne riješe odmah prijave moj ‘prijestup’ nekoj trećoj osobi za koju misle da će me, valjda, uplašiti i natjerati me da napravim ono što tužibabe od mene zahtijevaju. Jedino u čemu su do sada uspjeli je: a) naljutiti me b) natjerati me da s njima više ni o čemu ne razgovaram osim kurtoazno o vremenu i tome slično (zaokruži oba odgovora). Radi se o dvaput do triput punoljetnim osobama. I ni jedna od njih se nije meni obratila da mi kaže što nije u redu i da me na kraju krajeva tuže meni samoj.

Nije mi jasno što je tim ljudima. Možda mi se jednom i razjasni. Izravna komunikacija nije jednostavan zadatak, barem ne uvijek, potrebno je puno takta i vještine kako bismo rekli ono što imamo reći na odgovarajući način. Ali nije važno samo to kako i što mi govorimo, pitanje je i kako će druga strana reagirati na to. Otvorena i izravna komunikacija je na razini prvog i sedmog polja, polja koja tvore os koju nazivamo os partnerskih odnosa. U sedmom polju susrećemo se s drugima na ravnopravnoj razini, tu istupamo u javnosti i pokušavamo ostvariti skladne uzajamne odnose. Kako bismo sve to uspjeli moramo se razviti i razvijati kao osoba – kroz odnose sedmog polja najbrže rastemo jer oni zrcale našu vlastitu osobnost i suočavaju nas s onim što krijemo u sebi.

Tužibabe se baš i ne snalaze u ovoj vrsti odnosa i više liče na nestrpljivu djecu, a tako se i ponašaju. Rekla bih kako funkcioniraju na razini četvrto-deseto polje koju nazivamo roditeljskom odnosno hijerarhijskom osi. Kao što joj i samo ime kaže, ova os predstavlja naše odnose s roditeljima, a kasnije u životu sa svima onima koji su nam nadređeni (deseto polje) i one od kojih očekujemo zaštitu (četvrto polje). Zato se u takvoj vrsti odnosa često ponašamo kao dijete pokušavajući dobiti ono što tražimo od onih koji su moćni ili zaštitnički nastrojeni prema nama. Tako se i tužibabe obraćaju nekome za koga vjeruju da im može pomoći jer ima određeni utjecaj kako bi dobile posredno ono što žele ili kako bi stekle pozitivne poene i dobili bolju poziciju koja će im kad-tad zatrebati. Tko umije, njemu dvije. Hm.

Povratak u rodno mjesto

Oznake

rak, četvrto polje

Nacija smo koja je u svom rječniku bogata raznim psovkama. Tako da je uobičajeni dio našeg folklora poslati nekog u rodno mjesto. Nedavno je jedan vatrogasac koji je sudjelovao u gašenju požara na Braču ženi koja se žalila da joj nad kućom stalno lete helikopteri rekao da ode u to isto mjesto. Ne znam postoje li u drugim jezicima takve psovke. Rodno mjesto kao takvo astrološki spada u domenu znaka Raka odnosno predstavljeno je četvrtim poljem u horoskopu. Neovisna Hrvatska je rođena u znaku Raka pa se nekako čini da će se dotična psovka još više koristiti.

Rodno mjesto. Mjesto mnogih uspomena, tema žudnji iz dalekih krajeva, mjesto sjećanja, potiče nostalgiju i čežnju. Okruženje koje nas je oblikovalo u vrijeme odrastanja, okruženje koje nas poznaje onakvima kakvi smo doista, ponekad onakvima kakvima ne bismo htjeli da nas vide sada kada smo odrasli i važni i kada želimo prezentirati određenu sliku o sebi vanjskom svijetu. Ipak, koliko god bježali od vlastitih korijena, oni nas prije ili kasnije sustignu odnosno kroz naše ponašanje i stavove izražavamo taj aspekt vlastite osobnosti. I to nije nešto što bi trebalo biti loše. Usporedimo li horoskop sa stablom, četvrto polje je njegov korijen i ako on nije zdrav i čvrst, cijelo stablo će se na kraju osušiti i propasti. Tako i kada mi sami nismo u kontaktu s vlastitim korijenima, kada ih ne njegujemo i ne prihvaćamo, bez obzira na naše vanjske uspjehe, prije ili kasnije naš cijeli pažljivo izgrađen svijet može se srušiti.

Ima ljudi koji odu negdje daleko od rodnog kraja, nadajući se kako će negdje drugdje imati neki bolji, drugačiji život. I ne, nije nemoguće da uspiju biti netko drugi tamo negdje daleko. Ali to zahtjeva istinsku promjenu. Promjenu koju su, ruku na srce, mogli napraviti i na svom kućnom pragu. Jako se teško promijeniti. Svi bismo mi mijenjali svijet oko sebe, ali sebe nikako. Nekako svi u vlastitoj nutrini smatramo da smo sasvim ok. A i bojimo se promijeniti. A mijenjati se u okruženju u kojem vas svi poznaju izuzetno je teško. Jer svi misle kako vas jako dobro poznaju. I čak ako se i promijenite, oni se i dalje prema vama ponašaju kao da ste onaj stari. Što svakako nije neki poticaj da rad na sebi. Ali na kraju krajeva ono što je najvažnije je zapitati se: Zašto se zapravo mijenjate? Činite li to radi sebe ili radi drugih? Ako to činite radi sebe, onda nije važno što će reći svijet. I hoće li primijetiti i prihvatiti vaše osobne promjene. Jer i ovako i onako, njihovo mišljenje o vam neće se promijeniti nisu li i oni sami spremni na promjenu. Pa se tako sve vrti u krug. Pa će vam se onda činiti najjednostavnijim poslati nekog u rodno mjesto i otići negdje daleko. Gdje vas nitko ne poznaje i o vama nema nikakvo mišljenje.

 

Ukrajinke

Oznake

rak, četvrto polje

Već sam drugi put u nekoliko mjeseci čula kako Ukrajinke koje žive u Hrvatskoj imaju neugodna iskustva. Ne, ne radi se o Ukrajinkama (a kao da su u pitanju samo Ukrajinke) koje se bave najstarijim zanatom na svijetu nego o ženama koje rade kao na primjer liječnice ili ekonomistice. Jedna je rekla kako su joj se odjednom kada bi rekla (osobito muškarcima) da je Ukrajinka počeli obraćati s ‘ti’ i razgovarati vrlo prisno. Druga je rekla da je govorila da je Čehinja jer je imala neugodna iskustva kada bi rekla da je Ukrajinka. Zanimljivo. Predrasude koje ne bismo očekivali. A baš je u tome bit predrasuda.

Pa gdje to u horoskopu počivaju predrasude? Predrasude treba tražiti duboko u nama pa je logično da su one duboko u horoskopu odnosno duboko u zodijaku. Konkretno to je u četvrtom polju horoskopa odnosno u znaku Raka. Četvrto polje najnesvjesniji je dio našeg horoskopa, tu do izražaja dolaze naši instinkti, tu se rukovodimo onime što smo usvojili u najranijem razdoblju života. Četvrto polje je polje obitelji i pokazuje što smo smo u njoj naučili. Između ostaloga, obitelj formira naše bazične stavove o životu te je ovisno o odgoju kakvim ćemo stavovima gledati na svijet oko sebe. Kasnije, tih ćemo se stavova teško riješiti. Obitelj je svojevrsno pleme, usmjereno na zaštitu svojih pripadnika i obranu zajednice od novih i nepoznatih elemenata. Neke obitelji osjećaju se toliko ugroženo da će sve koji su drugačiji smatrati neprijateljima. Druge će obitelji ‘dizati u nebo’ svoje članove da će svi drugi biti apsolutno inferiorni. Treće će pak uzgajati predrasude i svrstavati ljude i stvari u razne kategorije – dobre, loše, poželjne, nepoželjne…. Odrastanje u nekoj takvoj specifičnoj sredini kod većine ljudi će se u odgovarajućim situacijama izraziti kao stavovi, bez previše razmišljanja i analiziranja što oni uopće znače. Tako je i s ovim Ukrajinkama iz naše priče. U našem društvu stvorila se slika o Ukrajinkama kao ‘lakim ženama’ pa se, naravno, prema njima tako trebamo, možemo i smijemo ponašati.

No sve možemo promatrati i iz druge pozicije. Pozicije predrasuda koje drugi možda imaju prema nama. Jer netko drugi upravo možda nas smatra manje vrijednim, prezire nas, nipodaštava. Pa prije nego što sljedeći put pomislite ili izustite kako je netko ovakav ili onakav samo zato što je pripadnik nekog naroda ili etničke skupine, sjetite se da se isto to može dogoditi i vama.

Moje je ime Drukčija

Oznake

deseto polje, mjesec, sunce, četvrto polje

 

Razmišljam o ovoj temi već par, a danas sam dobila još jedan poticaj da doista nešto o tome i napišem. Radi se o roditeljima i djeci. I o očekivanjima. Slušam svako toliko jednu svoju kolegicu koja se zapravo žali na svoju kćer koja je prilično kruta, ne baš ženstvena, odrješita. Moja kolegica htjela bi da joj je kćer drugačija. Ali i moja kolegica i njezin muž su baš takvi kakva im je kćer. Jabuka ne pada daleko od stabla. Danas sam čula o sinu jednog oca koji u priličnoj mjeri nastavlja porodičnu tradiciju mada se u njegovoj ranoj mladosti činilo kako će učiniti sve da to ne učini. Njegov otac je u sudskim sporovima sa svim i svakim, a evo i sin nastavlja tu tradiciju.

Roditelji su u horoskopu predstavljeni pozicijom Sunca i Mjeseca, odnosno četvrtim i desetim poljem. Mjesec, kao tipični ženski planet, naravno, predstavlja majku odnosno način na koji je svatko od nas ponaosob doživljava. To doživljavanje je subjektivno, a odnos s majkom se odražava na mnoge stvari, između ostaloga govori o našim emotivnim očekivanjima u odnosima kasnije u životu. U Mjesecu su pohranjena sva naša sjećanja i sva naša iskustva, a to je baza mnogih naših spontanih reakcija u životu iako toga najčešće nismo svjesni. Kao što je i odnos s majkom ono što često ponavljamo u svojim emotivnim odnosima. Sve je dobro ako je naš odnos s majkom bio skladan i ako taj isti taj sklad ponavljamo u svojim vezama. No ako nije bilo tako, onda ćemo birati partnera ili vezu jednako složene kao što smo navikli i bit će potrebno mnogo vremena kako bismo uopće shvatili što to radimo. Naravno, može se dogoditi da nikad ne izađemo iz tog začaranog kruga loših veza začetih praktički u kolijevci. Sličan modus operandi ima i naša četvrta kuća. Četvrta kuća predstavlja naše korijene, naše djetinjstvo, uvjete u kojima smo odrastali, također, predstavlja onog roditelja koji se o nama više brinuo i kojeg doživljavamo bliskim. U tradicionalnim društvima to je najčešće bila majka, no tu ulogu može imati i otac, zašto ne? Naše rano okruženje nas formira u velikoj mjeri, ponekad više nego što možemo pretpostaviti. Ostaci našeg odrastanja i odgoja sežu do našeg odraslog, zrelog doba, čak i kada ne bismo htjeti da je tako. Svoju prošlost ne možemo promijeniti, možemo djelovati u sadašnjem trenutku kako bi drugačija bila naša budućnost. Mjesec i četvrto polje stvar su prošlosti.

Otac je predstavljen pozicijom Sunca. Iz sigurnog uljuljkujućeg majčina naručja bačeni smo u bijeli svijet. Ne, ne mislim da su muškarci grubi i bezosjećajni no očinski je princip po defaultu samosvjestan, aktivan. Očev je zadatak da nas nauči samostalnom snalaženju u svijetu i ako bude previše mekan, bojim se da kasnije baš ne bismo preživjeti u ne baš uvijek prijateljskom okruženju. Od oca strepimo, želimo zadovoljiti njegova očekivanja. Želimo ga možda i oponašati. Ili biti posve drugačiji od njega što na kraju može ispasti tako da se ponašamo isto kao i on. Jednako s visoka može nas gledati vrh našeg desetog polja, najviše točke u horoskopu. Osim što govori o roditelju koji za nas predstavlja autoritet kojem ćemo se jednom možda i suprotstaviti, ali i uzor kojeg želimo dostići, pokazuje i naše ambicije u svijetu, poslovne i društvene. Vrh desetog polja je plafon našeg života. Možda bolje da kažem vrhunac, plafon djeluje ograničavajuće. Os četvrte i desete kuće os je našeg identiteta.

Dakle, već na osnovu gore navedenog vidimo koliku ulogu roditelji imaju u našem životu. Ključnu. A gdje smo mi? Možemo li postati drugačiji? Posebni? Originalni? Možemo. Uloga roditelja i njihov utjecaj je neupitan. I neizbježan. Oni odgojem i svojim ponašanjem formiraju dobar dio naše osobnosti. No, nismo cijeli svoj život djeca. Odrastanjem i sazrijevanjem uzimamo svoj život u vlastite ruke. Postajemo odgovorni za njega. Otkrivamo što želimo. Ili što ne želimo. Možemo se promijeniti. Možemo ostati isti. Što god odlučili, uvijek ćemo biti djeca svojih roditelja, oni su tlo na kojem smo izrasli. Kako će stablo našeg života dalje napredovati, hoćemo li ga podrezivati, njegovati, plijeviti, gnojiti, to je naša stvar. Naš izbor.

 

 

Pleme

Oznake

rak, četvrto polje

Daleko, daleko, iza sedam gora i sedam mora, na dnu Zodijaka obitava znak Raka, a na dnu horoskopa četvrta kuća. Četvrta kuća ili četvrto polje je najdublji, najnesvjesniji, najiskonskiji (ju, što me ispravlja spell checker) dio horoskopa. Ako horoskop usporedimo sa stablom, četvrto polje je njegov korijen, njegova baza, ono što ga drži stabilnim i uspravnim. Pozicije u četvrtom polju opisuju uvjete u kojima smo odrastali, atmosferu u našem domu, onog roditelja kojeg doživljavamo bliskim i zaštitnički nastrojenim. Ako pak proširimo prizmu promatranja ove astrološke pozicije četvrto polje predstavlja domovinu i osjećaj nacionalne pripadnosti. Neki osjećaju da pripadaju, a neki baš i ne. 🙂

Nego, šalu na stranu, kada bismo govorili o bazičnom opisu onoga što predstavlja četvrto polje onda mi na pamet pada riječ pleme. Zašto? Kada govorimo o plemenu podrazumijevamo ga čine ljudi manje ili više krvno povezani ili eventualno od istih predaka. Možemo reći kako je pleme neka vrsta proširene obitelji. A obitelj k’o obitelj – drži se skupa. Tako se i oni koji osjećaju pripadnost nekoj obitelji, kraju ili naciji drže skupa. I to je ok. Međutim, u naravi je znaka Raka koji prirodno vlada ovim poljem da je prilično plašljiv, defanzivan igrač koji se lako osjeti ugroženim. Posebno ako netko nasrne na ono ili one koje smatra svojima. Nemam ništa protiv toga, i ja prilično burno reagiram kada je u pitanju moj teritorij, mogu reći da je to čak osobina koju cijenim i podupirem. No pitanje je što je u takvim situacijama prava prijetnja, a što netko ili neka grupa može protumačiti kao prijetnju.

I tu je problem s tim plemenskim u svima nama i oko nas. Četvrto polje, znak Raka, a i skupina ljudi povezana u pleme vrlo često mogu iracionalno reagirati. I reagiraju. Osim toga, ako nekog smatraju svojim, dobar dio ljudi sklon je braniti ga pod svaku cijenu pa čak i kada ta osoba ili osobe učine nešto što bismo bez problema mogli svrstati pod kršenje deset božjih zapovijedi (valjda znate koje su). Pronalaze opravdanja zašto se netko tako ponašao ili još gore, ne prihvaćaju da bi netko od ´njihovih´ to mogao učiniti. Eto, to mi se ne sviđa kod takvih skupina ljudi. I smatram to jako opasnim.

Osim toga, tako povezane skupine gotovo da se panično boje svega novoga i nepoznatoga. Astrološki, niti to ne čudi jer Rak je, kao što već napisah, znak domoljuba i rodoljuba, rob ponavljanja i navika. Osim toga, ovo je znak koji se vodi emocijama i instinktima, koji, iako itekako pomažu da preživimo u ovom okrutnom svijetu, često znaju zamagliti ono zrnce razuma i razložnosti koje nam je uvijek tako jako potrebno. Skupina ljudi koja je naše pleme bilo da se radi o našoj obitelji ili grupi kojoj osjećamo da pripadamo štiti nas, razumije, prihvaća. Osjećamo se sigurnima i zaštićenima, osjećamo da smo nečiji. Ipak, četvrto polje je samo početak, samo izvor iz kojeg smo potekli. Naše stablo treba izrasti visoko – gore prema desetom polju, prema svijesti.