Tužibaba

Oznake

deseto polje, sedmo polje, četvrto polje

U posljednje vrijeme okružena sam tužibabama. Dakle, kao što sam shvatila, radi se o prilično tankoćutnim osobama koje ukoliko se njihovi zahtjevi promptno ne riješe odmah prijave moj ‘prijestup’ nekoj trećoj osobi za koju misle da će me, valjda, uplašiti i natjerati me da napravim ono što tužibabe od mene zahtijevaju. Jedino u čemu su do sada uspjeli je: a) naljutiti me b) natjerati me da s njima više ni o čemu ne razgovaram osim kurtoazno o vremenu i tome slično (zaokruži oba odgovora). Radi se o dvaput do triput punoljetnim osobama. I ni jedna od njih se nije meni obratila da mi kaže što nije u redu i da me na kraju krajeva tuže meni samoj.

Nije mi jasno što je tim ljudima. Možda mi se jednom i razjasni. Izravna komunikacija nije jednostavan zadatak, barem ne uvijek, potrebno je puno takta i vještine kako bismo rekli ono što imamo reći na odgovarajući način. Ali nije važno samo to kako i što mi govorimo, pitanje je i kako će druga strana reagirati na to. Otvorena i izravna komunikacija je na razini prvog i sedmog polja, polja koja tvore os koju nazivamo os partnerskih odnosa. U sedmom polju susrećemo se s drugima na ravnopravnoj razini, tu istupamo u javnosti i pokušavamo ostvariti skladne uzajamne odnose. Kako bismo sve to uspjeli moramo se razviti i razvijati kao osoba – kroz odnose sedmog polja najbrže rastemo jer oni zrcale našu vlastitu osobnost i suočavaju nas s onim što krijemo u sebi.

Tužibabe se baš i ne snalaze u ovoj vrsti odnosa i više liče na nestrpljivu djecu, a tako se i ponašaju. Rekla bih kako funkcioniraju na razini četvrto-deseto polje koju nazivamo roditeljskom odnosno hijerarhijskom osi. Kao što joj i samo ime kaže, ova os predstavlja naše odnose s roditeljima, a kasnije u životu sa svima onima koji su nam nadređeni (deseto polje) i one od kojih očekujemo zaštitu (četvrto polje). Zato se u takvoj vrsti odnosa često ponašamo kao dijete pokušavajući dobiti ono što tražimo od onih koji su moćni ili zaštitnički nastrojeni prema nama. Tako se i tužibabe obraćaju nekome za koga vjeruju da im može pomoći jer ima određeni utjecaj kako bi dobile posredno ono što žele ili kako bi stekle pozitivne poene i dobili bolju poziciju koja će im kad-tad zatrebati. Tko umije, njemu dvije. Hm.

Moje je ime Drukčija

Oznake

deseto polje, mjesec, sunce, četvrto polje

 

Razmišljam o ovoj temi već par, a danas sam dobila još jedan poticaj da doista nešto o tome i napišem. Radi se o roditeljima i djeci. I o očekivanjima. Slušam svako toliko jednu svoju kolegicu koja se zapravo žali na svoju kćer koja je prilično kruta, ne baš ženstvena, odrješita. Moja kolegica htjela bi da joj je kćer drugačija. Ali i moja kolegica i njezin muž su baš takvi kakva im je kćer. Jabuka ne pada daleko od stabla. Danas sam čula o sinu jednog oca koji u priličnoj mjeri nastavlja porodičnu tradiciju mada se u njegovoj ranoj mladosti činilo kako će učiniti sve da to ne učini. Njegov otac je u sudskim sporovima sa svim i svakim, a evo i sin nastavlja tu tradiciju.

Roditelji su u horoskopu predstavljeni pozicijom Sunca i Mjeseca, odnosno četvrtim i desetim poljem. Mjesec, kao tipični ženski planet, naravno, predstavlja majku odnosno način na koji je svatko od nas ponaosob doživljava. To doživljavanje je subjektivno, a odnos s majkom se odražava na mnoge stvari, između ostaloga govori o našim emotivnim očekivanjima u odnosima kasnije u životu. U Mjesecu su pohranjena sva naša sjećanja i sva naša iskustva, a to je baza mnogih naših spontanih reakcija u životu iako toga najčešće nismo svjesni. Kao što je i odnos s majkom ono što često ponavljamo u svojim emotivnim odnosima. Sve je dobro ako je naš odnos s majkom bio skladan i ako taj isti taj sklad ponavljamo u svojim vezama. No ako nije bilo tako, onda ćemo birati partnera ili vezu jednako složene kao što smo navikli i bit će potrebno mnogo vremena kako bismo uopće shvatili što to radimo. Naravno, može se dogoditi da nikad ne izađemo iz tog začaranog kruga loših veza začetih praktički u kolijevci. Sličan modus operandi ima i naša četvrta kuća. Četvrta kuća predstavlja naše korijene, naše djetinjstvo, uvjete u kojima smo odrastali, također, predstavlja onog roditelja koji se o nama više brinuo i kojeg doživljavamo bliskim. U tradicionalnim društvima to je najčešće bila majka, no tu ulogu može imati i otac, zašto ne? Naše rano okruženje nas formira u velikoj mjeri, ponekad više nego što možemo pretpostaviti. Ostaci našeg odrastanja i odgoja sežu do našeg odraslog, zrelog doba, čak i kada ne bismo htjeti da je tako. Svoju prošlost ne možemo promijeniti, možemo djelovati u sadašnjem trenutku kako bi drugačija bila naša budućnost. Mjesec i četvrto polje stvar su prošlosti.

Otac je predstavljen pozicijom Sunca. Iz sigurnog uljuljkujućeg majčina naručja bačeni smo u bijeli svijet. Ne, ne mislim da su muškarci grubi i bezosjećajni no očinski je princip po defaultu samosvjestan, aktivan. Očev je zadatak da nas nauči samostalnom snalaženju u svijetu i ako bude previše mekan, bojim se da kasnije baš ne bismo preživjeti u ne baš uvijek prijateljskom okruženju. Od oca strepimo, želimo zadovoljiti njegova očekivanja. Želimo ga možda i oponašati. Ili biti posve drugačiji od njega što na kraju može ispasti tako da se ponašamo isto kao i on. Jednako s visoka može nas gledati vrh našeg desetog polja, najviše točke u horoskopu. Osim što govori o roditelju koji za nas predstavlja autoritet kojem ćemo se jednom možda i suprotstaviti, ali i uzor kojeg želimo dostići, pokazuje i naše ambicije u svijetu, poslovne i društvene. Vrh desetog polja je plafon našeg života. Možda bolje da kažem vrhunac, plafon djeluje ograničavajuće. Os četvrte i desete kuće os je našeg identiteta.

Dakle, već na osnovu gore navedenog vidimo koliku ulogu roditelji imaju u našem životu. Ključnu. A gdje smo mi? Možemo li postati drugačiji? Posebni? Originalni? Možemo. Uloga roditelja i njihov utjecaj je neupitan. I neizbježan. Oni odgojem i svojim ponašanjem formiraju dobar dio naše osobnosti. No, nismo cijeli svoj život djeca. Odrastanjem i sazrijevanjem uzimamo svoj život u vlastite ruke. Postajemo odgovorni za njega. Otkrivamo što želimo. Ili što ne želimo. Možemo se promijeniti. Možemo ostati isti. Što god odlučili, uvijek ćemo biti djeca svojih roditelja, oni su tlo na kojem smo izrasli. Kako će stablo našeg života dalje napredovati, hoćemo li ga podrezivati, njegovati, plijeviti, gnojiti, to je naša stvar. Naš izbor.

 

 

Blues mutne vode

Oznake

deseto polje, dvanaesta kuća, jarac, jedanaesto polje, ribe, vodenjak

Često se iz vlastite perspektive vodenog znaka zapitam zašto mi se čini kako su odnosi među ljudima složeni kada su manje-više svi s kojima o tome razgovaram kažu kako su kod njih sve karte otvorene, kako su u dobrim odnosima s bivšima, kako se dobro slažu s svim članovima obitelji, kako na poslu imaju korektne odnose s kolegama. Ne znam, kod mene stvari nisu tako idilične. Ako ste pratili što pišem par mjeseci unazad jasno vam je da su moji odnosi bili daleko od toga. Iako to što se događalo nije pravilo. Ali da je idilično nije.

Kada govorimo o odnosima, gotovo da možemo govoriti o svim poljima horoskopa pa i svim planetima – astrologija ima višeslojna značenja u mnogim stvarima, važno je samo da znate upotrijebiti ono što vam treba. Nego, ja bih govorila o potezu od Jarca do Riba odnosno o potezu od desetog do dvanaestog polja koji u prirodnom horoskopu pripadaju znaku Jarca, Vodenjaka i Riba. Kada govorimo o Jarcu ili desetom polju govorimo odnosima koji su hijerarhijski – svatko zna (ili bi barem trebao znati) gdje mu je mjesto i što se od njega u odnosu očekuje. Jedino što vam u ovakvom odnosu može biti važno koja je vaša pozicija – jeste li gore ili dolje, jeste li onaj koji naređuje ili onaj koji izvršava naređenja.

Napredujemo li dalje po Zodijaku ili po horoskopu dolazimo do znaka Vodenjaka odnosno do jedanaestog polja. Jedanaesto polje područje je prijateljskih odnosa. I zapravo kada bolje razmislim, u tom polju je jedan dobar dio ‘pointa’ onoga o čemu sam željela pisati. Dakle, u jedanaestom polju sve je cool, svi se vole, svi su prijatelji, svi se uvažavaju. S distance. Hm, ne znam je li to ono što zamišljamo kada govorimo o idealnim odnosima. Ne želimo li ipak više emotivne bliskosti? Ako to tražite, od Vodenjaka, kao i od vašeg društva koje prihvaća svaki vaš ispad, to nije nužno ono što ćete dobiti. Osim toga, jedanaesto polje podrazumijeva slobodu – kako je vi sebi uzimate, tako je drugi uzimaju i sebi. Uravnilovka za sve.

No, u dvanaestom polju i kod znaka Riba, sve se znatno komplicira. Ribe su znak razumijevanja i prihvaćanja različitosti, gotovo da bismo mogli reći kako imaju ljubavi za cijeli svijet. Dvanaesto polje je polje zatvorenih institucija – bolnica, zatvora, samostana. I doista u takvim institucijama se svašta i svatko nađe – različitih ljudi, ćudi, životnih priča i svi oni htjeli-ne htjeli moraju biti tu gdje jesu. Jer jednostavno – nemaju izbora. I zapravo mi se baš ta dvanaesta kuća i dvanaesti znak Zodijaka, Ribe, čine kao najbolji prikaz međuljudski odnosa – veliki ocean u kojem plivaju različite ribe i u kojem je važno kako plivaš, koliki si oportunist, koliko si se sklon prilagoditi. I ono što je možda najvažnije – ne previše inzistirati da se mutna i duboka voda razbistri. Jer onda svijet možda ne bi izgledao toliko idealan kao što ga želimo prikazati, ljudi koje volimo možda ne bili toliko dragi i velikodušni, a mi sami… Ma bolje je da ne razmišljam o tome. Ionako je sve to blues mutne vode. 🙂

Oni

Oznake

deseto polje

Zamjenica koju često čujem od tinejdžera ili onih koji se u životu osjećaju neshvaćenima i imaju dojam kako im stalno izmiče nešto važno i priječi njihov uspjeh. Meni ´oni´ da vam pravo kažem zvuči prilično mistično. Čini mi se kako se radi o nekim dalekim, neidentificiranima, a opet jakim i utjecajnim ´oni-ma´. Kada malo bolje razmislim čini mi se kako ´oni´ vladaju svijetom. Vrebaju nas iza svakog ugla i prate. Ne može im promaći niti jedan naš korak. Skoro da i čitaju naše misli. ´Oni´vladaju našim svijetom i mi to ne možemo izbjeći.

Hm. Rekla bih kako je najjednostavnije odgovornost za ono što nam se događa prebaciti ne nešto ili nekog drugog. Morate priznati kako su ´oni´ idealni za takvo što. Zato što se oni javno ne izjašnjavaju, ne demonstriraju svoj moć, zato što postoje negdje u nekoj sjeni. Ako postoje.

Vjerujem kako se svatko od nas nađe u situaciji kada se osjeća bespomoćnim, kada mu se čini kako njegovim životom vlada neka nevidljiva i neobjašnjiva (možda i mračna) sila. Kako što god da učini ne mijenja ništa na zemljovidu njegova života.  Kada mu se čini kako je samo pijun u rukama nesklone mu sudbine. Razumljivo je kako svi mi u životu imamo takvih trenutaka. Ali, ako nam se takvim čini cijeli naš život, čini mi se kako bi bilo dobro da se zapitamo u čemu je zapravo štos? Imamo li i mi nekog udjela u gorkoj sudbini koju nam je namijenio kozmos?

Ja bih rekla da ipak imamo. Barem malo.

Ovo je početak (bogami prilično dugačak) jednog doista davno započetog posta. Ali opet mi je ta priča o ´onima´ pala na pamet čitajući komentare na jednom našem internet portalu. Govoreći o gradskoj vlasti u jednom našem gradu, komentatori su ih nazvali nesposobnima, birokratima, lopovima, neosjetljivima i još raznim drugim ´lijepim´ imenima. Kao da gradska vlast nema veze s njima, kao da su je birali neki drugi ljudi. Jasno mi je da ima jedan dobar dio naših građana koji ne izlaze na izbore jer se „ionako ništa neće promijeniti“. Međutim, time puštaju da netko drugi odlučuje o njihovoj budućnosti. I tako na sceni uvijek ostaju ´oni´. Pitam se kako bi se isti ti kritični komentatori snašli da su na poziciji ´onih´. Bi li bili uspješniji, poduzetniji, pošteniji? Bi li nešto doista promijenili? Iskreno, nisam baš sigurna.

Nego, prebacimo se na astrološki teren. Ako krenemo od tinejdžera ili djece općenito, ti svemoćni ´oni´ sigurno su roditelji odnosno osobito onaj roditelj koji je simboliziran desetim poljem čiji prirodni vladar strašni i zloglasni Saturn. Kako se radi o najvišem području horoskopa ono što sve ta kuća obuhvaća svojim značenjem može nam se činiti nedostižno. Vizualno, deseto polje nalazilo bi nam se točno iznad glave što znači da moramo podići pogled kako bismo ga doista vidjeli i pritom se, naravno, osjećamo malima pa čak i inferiornima. Zato i nije čudno da osim autoritativnog roditelja deseto polje predstavlja i sve naše nadređene, one za koje nam se može činiti da odlučuju o našoj sudbini. Također, deseto polje je polje vladara, predsjednika, vlade i svih vladajućih institucija. Dakle, onih koje doživljavamo koje ´one´. One koji rade ili ne rade nešto kako treba no kako imamo barem dijelom uvid u ono što rade jer im je posao javan tako mi mali i bespomoćni nalazimo zadovoljstvo u kritiziranju ili divljenju prema njima. No pitanje je kako bismo se sami snašli u istoj poziciji odnosno imamo li dovoljno hrabrosti nadvladati vlastita ograničenja i strahove (Saturn kao prirodni vladar desetog polja) i realizirati svoje najviše ciljeve. Ne kažem nužno da je biti političar i vladati neki plemeniti cilj no činjenica je da svatko od nas ima svoju viziju o tome kako bi nešto napravio da je u poziciji to napraviti. Samo se većina od nas nikada ne usudi pokušati doista doći do onoga o čemu mašta. Dobar dio ljudi umjesto da realizira sve one potencijale koje leže u njihovom desetom polju prevladavajući svoje vlastite strahove i ograničenja, tu, da tako kažem, moć projicira na ljude koji su na vlasti, na svoje nadređene, zapravo ih čineći svojevrsnim gospodarima svog života. Iako oni tu moć zapravo nemaju, a ako je i imaju, mi smo im je dali u ruke. Kako god da okrenemo, svatko od nas ima mogućnost da bude gospodar svoje sudbine. Ako želi, naravno. Ali za takvu poziciju treba doista odrasti i sazrjeti i to ne samo tjelesno. A dotad možemo okrivljavati mistične ´one´ za sve što nam se ne sviđa ili nam se čini da ne valja u svijetu koji nas okružuje.