Došlo je i do toga. Žičane ograde približile su se i nama. Tamo gdje nisu bile od velikog svjetskog rata. Drugo je kada slušaš i gledaš na televiziji o bodljikavoj žici, ali kada ti se ona približi, sve se mijenja. I što sad reći na sve to? Kako reagirati, što misliti? Vjerovali ili ne, ima onih koji podržavaju ovakve ograde. I nije ih ni toliko malo koliko mislite.
Međutim, što se krije iza te želje da tako grezo ogradimo ono što smatramo svojim i što mislimo da ćemo doista postići. I je li doista žica dovoljna?
Volim Ježevu kućicu. I znam je napamet. Pjevati. Govori o ljubavi prema domu za kojeg je dotični jež spreman napraviti baš sve. Pa ga tako ni nagovaranje laskave lije kao ni ruganje šumskih nasilnika neće pokolebati u njegovim osjećajima. Lijepo je voljeti svoj dom kao i svoju domovinu. Onaj tko ne voli svoje, ne može voljeti ni tuđe što tako lako zaboravljamo. No ljubav prema svome ne bi trebalo podrazumijevati mržnju prema drugome i različitom. Međutim, oko nas vlada strah koji se pretvara u mržnju. Bojimo se da će ovo naše biti ugroženo pa i uništeno. Nije da je taj strah nerealan, ali sve više postaje napuhan i paranoidan.
Znak doma, obitelji pa i nacije definitivno je znak Raka. Rođendan naše domovine je baš u periodu vladavine ovog znaka kao i naših susjeda koji su se tako spremno ogradili žicom. Ovaj inače miran i pitom znak postaje razjarena zvijer kada je u pitanju obrana onoga što smatra svojim bilo da je u pitanje kućno ognjište ili ljudi koje voli. Rakom vlada Mjesec, planet emocija, u njemu se najbolje snalazi Jupiter, zaštitnik i dobrotvor no jadnu poziciju u ovom znaku imaju Mars i Saturn.
Mars je planet kojim se borimo za svoje interese, branimo svoje granice, on je naš poduzetnički duh koji nas tjera na putu do cilja. Kako bismo sve to napravili uspješno, potrebna je snažna volja i svijest kako baratamo tim svojim oružjem. U tome je majstor znak Jarca koji se nalazi nasuprot Raku, kontroliran, fokusiran i discipliniran, pomno pazeći na svaki svoj potez. Jarac planira, ne čini stvari preko noći i uvijek razmišlja o dugoročnim posljedicama vlastitih postupaka. Da mu poslije ne bi bilo žao. Zato ga često znaju doživljavati hladnim. Naravno, da će Rak postupiti posve drugačije od Jarca, onako kako mu govore njegove emocije i kako mu nalažu njegovi instinkti. Pa što bude. I zato je tako omiljen.
Zapravo, mene Mars u Raku podsjeća upravo na Ježurku Ježića. I na ovu situaciju s bodljikavom žicom. Podsjeća me na ježa koji se sklupčao i okružio vlastitim bodljama prijeteći svijetu, zatvarajući se u sebe i moleći se da opasnost prođe. Hoće li pri tome nekoga ozlijediti ili naškoditi sebi, manje je važno. I tako tužno.
Svako toliko pročitam neku zloguku astrološku prognozu koja nas upozorava na veliku katastrofu, ukazuje kako je na nebu strašan aspekt koji će nam zagorčati život te da se pazimo i čuvamo. Slažem se, astrologija i služi kako mi nam pomogla da se lakše nosimo sa životnim nedaćama, da znamo kada što činiti i kada ne. Ipak, mislila sam da su već prošla vremena kada smo njome strašili one koji je ne poznaju i da pripada prošlosti podjela na one dobre i loše pozicije u horoskopu. Jer nije svako zlo za zlo – kroz teška iskušenja najviše naučimo, a niti je svako dobro za dobro – da nam sve u životu glatko ide zapravo bismo u konačnici postali nezadovoljni i nesretni i nikad nam ne bilo dosta obilja ni sreće u kojem obliku. Ono što me potaklo na pisanje ovog teksta je nešto ‘zlo’ što se trenutno događa na nebu, a u pitanju je konjunkcija Marsa i Saturna u znaku Škorpiona. Sve zlo do zla, ne znam koje je zlo veće. Dakle, hvatajte se za glavu dok još nije kasno! No otkud zapravo korijeni takvog razmišljanja?
Tradicionalno, Mars i Saturn spadaju u malefike odnosno u našem prijevodu zlotvore. Mars je mali malefik odnosno mali zlotvor dok je Saturn veliki malefik odnosno veliki zlotvor. Kada analiziramo ulogu Marsa odnosno Aresa u mitologiji ona je prilično minorna – on se pojavljuje u nekoliko mitova gotovo u sporednim ulogama iako je sastavni dio grčkog panteona. I u onim mitovima u kojima se pojavi baš se ne iskaže – u ljubavnom zagrljaju s Afroditom zatiče ih njezin muž i osramoćuje ga pred svima, kada krene u rat izgubi jer nema razvijenu strategiju i usijane je glave. Astrološki, Mars predstavlja naše agresivne porive, način na koji se borimo za svoje ciljeve, način na koji napadamo i način na koji se branimo. Nije mi jasno što je u tome loše, zdrava agresivnost ili ono što bi psiholozi danas nazvali asertivnošću poželjna je i potrebna osobina kako bismo preživjeli i živjeli. Da ne govorimo koliko je ta osobina bila potrebna nekad kada se čovjek borio s prirodom na život i smrt. Danas nije neobično što agresivnost/asertivnost nije poželjna osobina jer puno toga za nas rade strojevi, a mi smo kao vrsta pacificirani. Međutim, zabrinjava što je agresivnost stavljena na stup srama i što je postala devijantna osobina što najbolje možemo vidjeti iz načina na koji se prezentira u medijima. S druge strane, okruženi smo i bombardiranim ekstremnim nasiljem u vijestima, filmovima, časopisima. Pa me možda zato ne mora čuditi što ima još onih koji Marsa i dalje doživljavaju zlotvorom.
Saturn je posljednji vidljivi planet golim okom sa zemlje i dugo je predstavljao granicu našeg poznatog svijeta, možda još bolje rečeno kraj svijeta. A kada je nečemu kraj, onda je to zastrašujuće. Status zastrašujućeg Saturn je zadržao i dan danas unatoč tome što su poslije njega otkriveni Uran, Neptun i Pluton, nama ljudima posve strani principi s kojima se ne možemo tek tako identificirati nego ih tek promatrati iz daljine. Ali rado bismo preskočili Saturn i vinuli se u visine ili dubine ovisno već o kom planetu se radi i onda tresnuli o zemlju ili bez daha izronili jer se ne možemo nositi s onime što transpersonalni planeti zapravo predstavljaju. A da bismo im se jednom možda mogli doista i približiti moramo savladati lekcije omrznutog nam Saturna. I zato je valjda zaslužio da ga zovemo velikim malefikom. On predstavlja ograničenja, strahove, autoritete, zahtjeva od nas da budemo ustrajni i strpljivi, da živimo dan za dan, da idemo korak po korak. Niti jednu pojedinost naših lekcija ne smijemo preskočiti, ako to i uspijemo, Saturn će se već pobrinuti da u sljedećoj turi dobijemo još težu i zahtjevniju lekciju. U današnje doba Saturnov način nije popularan iako smo okruženi s mnoštvo ograničenja i zabrana no stvara se dojam da smo nevjerojatno slobodni i da možemo činiti što god poželimo. Pa probajte raditi što god vam padne napamet kada vam je sve tako dozvoljeno. Na primjer, zapalite cigaretu tamo gdje je zabranjeno.
I sad još na kraju, Škorpion. Po nekim rang listama koje kruže okolo spada u znakove kojih se u, najmanju ruku, ljudi boje, ako se već ne usude otvoreno reći da ih ne vole. Doduše, oni se svojski trude podgrijavati tu pretpostavku kako su opasni i osvetoljubivi. Nije da nisu, ali ni vrag nije tako crn kao što izgleda pa tako ni Škorpioni nisu tako loši kao što želimo o njima misliti. I koliko god bili uvjereni u to, ne postoje ni dobri ni loši znaci postoje oni s kojima se bolje i oni s kojima se gore slažemo. I to je sve.
Konjunkcija Marsa i Saturna u znaku Škorpiona sigurno nije lagan stvar. Ali možda nas nečemu može naučiti – kako da ono što činimo činimo temeljito, kako da prihvatimo trenutna ograničenja, kako da naučimo vladati vlastitim instinktima i shvatimo da ih možemo staviti u vlastitu službu, a ne da ih potiskujemo ili dozvoljavamo da prave cirkus od našeg života. Za početak, moramo bolje sebe upoznati i ne kriviti za ono što nam se događa nekog drugog pa tako ni astrološke pozicije. I Mars i Saturn i Škorpion zli su momci, barem po općem uvjerenju, međutim, možda ipak imaju svojih kvaliteta? Vrijedi o tom razmisliti.
Puno razmišljam o bijesu u posljednje vrijeme. Jer bjesnim. Nije da je to za mene neka nova pojava. Bjesnim otkad znam za sebe. Automatski. S razlogom i bez razloga. Astrološki, razlog tome aspekt je između mog Mjeseca i Marsa. Takozvani dobar ili skladan aspekt. Ali ja i s tim dobrim aspektom reagiram kao puška. Napunjena.
Tek u posljednjih nekoliko mjeseci počela sam se pitati zašto toliko bjesnim. Što smatram dobrim znakom. Jer kada nešto što radiš automatski počinješ primjećivati i čuditi mu se čak, znači da si na putu da nešto s tim napraviš. Ne, ne mislim da ću postati mirna i staložena. Ali možda neću reagirati kao petarda u nekim situacijama. Što ne bi bilo loše ni za mene ni za druge. Posebno za druge. J
I onda sam se vratila unatrag, prema mitu. Mitu o Aresu ili Marsu. I o okolnostima još prije njegova rođenja. Aresova majka je Hera, žena Zeusova. Međutim, po nekim verzijama mita Zeus nije njegov otac. To je prilično nezgodno. Iako su njemu samom izvanbračne afere kao reći ´dobar dan´ kada je u pitanju njegova žena, Zeus nije uopće bio tolerantan. Zapravo tolerantna u tom smislu nije bila ni Hera koja je, kada god je to mogla, nalazila načina kako da napakosti Zeusovim ljubavnicama. Po nekim verzijama Hera je Aresa začela sama, a po drugima Zeus je u omaglicu pretvorio nepoznatog Herina ljubavnika. Dakle, ako je Ares prvenstveno potomak svoje majke Here, jasno nam je kakve je osobine mogao naslijediti. Jer Hera je ljubomorna i osvetoljubiva boginja, vrlo opasna za svakog tko joj stane na žulj. Ni njezin sin Ares nije daleko od nje. Na Olimpu ga baš nisu voljeli zbog njegove naprasite prirode. Iako bog rata, izgubio je mnoge bitke. Vodio ga je njegov bijes, a kada vas bijes vodi, razum gubi. Tako je razumna Atena dobivala bitke, a Ares ih gubio. No kada znamo da taj isti Ares od Olimpljana i od samog Zeusa nije bio omiljen, već je bio predmet šala i ismijavanja, a da ga u takvim situacijama nije branila ni njegova vlastita majka Hera, vidimo čemu toliki bijes i frustracija. Nije baš lako kada baš nitko nije na tvojoj strani.
Jednako bijesno može se ponašati i Mars u horoskopu, kao i sve što on oboji što kroz međusobne aspekte, što kroz poziciju u polju i znaku. Bijes, agresija, ljutnja, sastavni su dio svakog karaktera, kao što je i Mars sastavni dio svakog horoskopa. Razlika je jedino u tome kako baratamo s Marsom u horoskopu odnosno kako se nosimo s bijesom u vlastitim životima. Potisnuti ga ili poricati nije rješenje. Uostalom, Mars je taj kojim branimo svoj vlastiti teritorij, svoju vlastitu osobnost, vlastite granice. Ako se osjećamo dovoljno sigurno, nemamo potrebe zveckati oružjem. A ako ne…
Dakle, moj bijes je sada na svjesnoj razini. Svaki put kada me ošine, stanem. I razmislim čemu. I zašto. Naravno, ne mislim i ne želim baš nikada ne biti bijesna. Po prirodi sam teritorijalna i želim označiti svoje granice. To i dalje namjeravam činiti. Ali i dobro istrenirati svog vlastitog Marsa.
Astrodrom 