Za svako rješenje postoji problem

Oznake

mjesec, pluton, saturn

Da, tako to ide kod nekih ljudi. Nesretni, nezadovoljni, negativni, uvijek se vrte u zatvorenom krugu loših događanja u životu, ne uspijevajući ili možda zapravo ne tražeći izlaz iz svoje situacije. Moramo priznati, iz obrazaca nije lako izaći, zato se i zovu obrasci. Obrasci su naučeno, poznato, davno usvojeno ponašanje. Obrasci su naš okvir ponašanja, s uvijek istim očekivanjima i istim rezultatom. Ako je naš obrazac ponašanja dobar i kvalitetan, onda ćemo očekivati da će sve završiti što je najbolje moguće, ali ako je negativan… Ponekad se čini da u ovakvim situacijama spasa nema i da će se uvijek ostvariti najgori mogući scenarij. I ne samo to. Ljudi ‘zaraženi’ negativnim obrascima teški su ne samo sebi nego i onima oko sebe, a tijekom godina se povećava krug ljudi koji ih u širokom luku zaobilaze jer jednostavno više nemaju energije ni vremena kako bi ih dotični opterećivati svojim problemima. Svakome od nas je dovoljno svojih vlastitih problema.

Astrološki, najprimitivniji, ali i najuporniji obrasci ponašanja pokazani su pozicijom natalnog Mjeseca. To su obrasci koje smo stekli u ranom životnom razdoblju, obično tijekom prve tri godine života. Velikim dijelom za nastanak ovih obrazaca ‘krivo’ je naše rano okruženje, posebno majka (eh, uvijek su nam krive te mame). Tijekom prve tri godine života naši instinkti za preživljavanje potiču nas da osluškujemo ono što se događa oko nas, da se prilagodimo i reagiramo najbolje kako bismo opstali i preživjeli. Dijete u toj dobi nije samostalno ni na koji način i ovisno je u potpunosti od milosti odnosno nemilosti osoba koje se za njega brinu. Ovi obrasci ponašanja duboko su nam usađeni i kako bismo ih pokušali promijeniti (ovo ‘pokušali’ nije slučajno ovdje jer svaka promjena se zapravo sastoji od puno pokušaja, uglavnom neuspješnih) najprije ih moramo osvijestiti, a tek onda pokušati korigirati. To je posao za cijeli život.

Kasnije, obrasci ponašanja su dobrim dijelom rezultat sudaranja našeg entuzijazma s društvenim okvirima unutar kojih bismo navodno trebali funkcionirati i radi toga ciljevi koje pokušavamo ostvariti čine nam se nedostižnima pa možemo postati obeshrabreni i malodušni. Netko će se pomiriti i prihvatit zadane okvire i unutar njih otkriti kreativne mogućnosti dok će drugi vrijeme gubiti udaranjem o zid istih tih okvira, biti zbog toga krajnje očajni, tvrditi kako život nije fer i kako jednostavno ništa nema smisla. Na koji vam to planetarni princip sliči? Prilično dobro ovu situaciju možemo poistovjetiti sa Saturnom, starim krivcem za sve naše probleme, onim koji nas ograničava i deprimira, onaj koji nam ukazuje na surovu i neizbježnu realnost. Osobe s naglašenim Saturnom mogu biti zamorne i smrtno ozbiljne, one koje će unijeti sivilo u svaki sunčan i vedar dan te će nam dati savršenu formulu kako da vidimo da je čaša zapravo uvijek poluprazna. No da ne ispadne kako je Saturn izvor svih zala, jak Saturn može dati izvanredan smisao za humor te osobu koja je svjesna vlastitih i vanjskih ograničenja no neumorna je i strpljiva u iznalaženju rješenja kako bi ih nadišla.

Ipak, ako govorimo o kralju svih fatalnosti i garantirano loših završetaka i dramatičnih scenarija, njegovo ime je definitivno Pluton. Često ga doživljavamo kao neizbježnu sudbinu, a kada kažemo sudbina očito je da uglavnom mislimo na nešto loše i negativno. Jer kao sudbina ne može biti prosperitetna. I kao ne možemo napraviti baš ništa kako bismo promijenili svoju sudbinu. Netko je davno rekao da je sudbina karakter, a karakter sudbina. Iz toga proizlazi da jedino mijenjanjem ili modificiranjem vlastitog karaktera možemo promijeniti svoju sudbinu. Nedavno sam slušala jednog budističkog učitelja koji je rekao da ne možemo promijeniti ono što nam se događa, ali da možemo promijeniti način na koji ćemo na te događaje reagirati. Nešto je slično rekao C.G.Jung koji rekao da je slobodna volja kada rado učinimo ono što moramo učiniti. Puno je moranja u našim životima. Zato možemo odabrati da promijenimo stav i uljepšamo si dan. I tako iz dana u dan. Uostalom, nije ni Pluton tako crn kao što izgleda. U njegovim dubinama kriju se naša najveća bogatstva. Samo se bojimo što će biti ako ih otkrijemo i iznesemo ih na svjetlo dana. Onda više nećemo imati isprike za vlastite nesigurnosti, nezadovoljstva i neuspjehe jer će biti posve jasno čime sve raspolažemo, a zapravo to ne želimo upotrijebiti. Pa je, kao i uvijek, sva odgovornost zapravo naša.

Do posljednjeg atoma

Oznake

mjesec, rak, škorpion

Neki to vole. Raščistiti stvari do kraja. Bez obzira na cijenu. Jer su uvjereni da će time postići nešto. Što to, valjda samo oni to znaju. Jer ponekad stvari treba pustiti onakvima kakve jesu. Dodatna objašnjenja neće biti od nikakve koristi. Samo još mogu nekoga povrijediti.

Često mislimo da je u vezama iz naše prošlosti još uvijek nešto ostalo nedovršeno. Da još moramo nešto objasniti, da nam je druga strana dužna nešto reći, da je možda ipak moglo biti drugačije. Pa se tako neki od nas odluče krenuti kako bi se objasnili. I opet vratili u prošlost. Koja se ipak, koliko god to mi željeli, ne može promijeniti. I što god nam se činilo, sve je trebalo biti upravo onako kako se i dogodilo. Jer bez te iste prošlosti pa i pogrešaka koje smo u njoj napravili ni mi ne bismo mogli biti ono što smo danas. Ali kad nam vrag ne da mira…

Što se prošlosti tiče, jasno je da je najviše glorificira lunarni znak Rak. On je uvjeren da je nekad – kad god da to bilo – bilo bolje, da je nekad sve bilo drugačije, da je nekad bio sretan i tako dalje i tako dalje. Onima rođenima u ovom znaku prošlost je uvijek bila neko bolje vrijeme i teško im je biti ovdje i sada, o budućnosti ne žele ni razmišljati jer ona nosi promjene i iznenađenja. A oni to mrze više od svega.

Ipak, postoji znak koji je, na neki način, još više fokusiran na prošlost od znaka Raka. A to je znak Škorpiona. Poznajemo ga kao opasnog i osvetoljubivog, onog koji ne zaboravlja i ne oprašta. U znaku Škorpiona Mjesec je u svojoj najnepovoljnijoj poziciji u zodijaku – pamti sve i ono što bi trebao i što ne bi trebao, vraća se opet i opet na ono što je prošlo i ne može se promijeniti. Mjesec u Škorpionu pokazatelj je žestokih emotivnih reakcija, u jednakoj mjeri sposobnih za ljubav i odanost, kao i za mržnju i neprijateljstvo. Osim toga, ovaj znak odlikuje sposobnost da analiziraju svaku situaciju, stvar i osobu do srži i doista ništa im ne može promaći. Pa se tako u ‘ugodnom’ razgovoru sa Škorpionom možete osjećati kao na isljedničkoj klupi gdje vaš sugovornik od vas želi čuti golu istinu čak i ako je vi ne želite izreći. Vjerujte mi, on ima metode pomoću kojih iz vas može izvući vaše najveće tajne. Mada bi bilo bolje da neke stvari nije čuo, a vama da ih niste izrekli. Neke stvari je bolje ne izgovoriti jer nitko od njih nema koristi. Mada se Škorpioni s ovim vjerojatno ne bi složili. Zapravo, lako je njima. Nakon faze silaženja u najdublji ponor, oni će uništiti staro do posljednjeg atoma i izdići se poput feniksa iz vlastitog pepela te početi iznova. Ono što većina nas ipak nije u stanju napraviti. Nismo jednostavno tog kalibra.

Karika koja nedostaje

Oznake

mjesec, sunce

Ako malo analizirate muško-ženske odnose, kao i način na koji iste te odnose sagledavaju jedni/jedne i drugi/druge, vidjet ćete (ne samo vidjeti nego i čuti) da različito gledaju na jednu te istu stvar, tumačeći je ponekad na posve drugačiji, čak suprotan način. Nekako mi uvijek za uho i um zapne ta ženska potreba da kada je u pitanju neka veza da tijekom, a dosta često i nakon nje žele ‘samo još nešto malo’ raspraviti s partnerom, još češće s bivšim partnerom s kojim već nisu godinama. Nama ženama kao da uvijek nešto nedostaje kako bismo stavile ‘točku na i’ na naše bliske veze. Je li u pitanju to da moramo u svemu imati zadnju riječ ili je u pitanju nešto posve drugo, ne znam. Meni je, pak, palo na pamet nešto drugo, naravno, vezano za astrologiju i astrološke signifikatore. A to su bazični signifikatori za muški i ženski princip u astrologiji. Što su Sunce i Mjesec.

Ako krenemo od Sunca ne samo kao od simbola nego i njegovog glifa, kruga koji točno u sredini ima točku, stvari će nam biti možda nešto jasnije. Krug predstavlja jedinstvo duha, a točka u sredini individualnost. Sam po sebi krug je savršenog, potpunog oblika, kao što je i simbol Sunca savršen i samodovoljan u svom postojanju kako u svemiru, tako i u horoskopu. Sunce je središte horoskopa i svi ostali planeti u službi su njegovog razvoja odnosno u službi kreativnog razvoja individualne osobnosti, onoga što Sunce predstavlja u natalnoj karti. Tako je i muškarac, predstavljen simbolom Sunca, često samodovoljan, samosvjestan, posvećen vlastitim ciljevima, usmjeren sebi. Kada je nešto doista odlučio, onda je odlučio, nema povratka natrag. Tako i kada je veza za njega doista gotova, nema razloga da se raspravlja i vraća natrag.

Ženski princip predstavljen je Mjesecom čiji je glif naravno polumjesec koji predstavlja dušu, neprestano u putovanju i potrazi za novim i novim iskustvima. Kao što znamo, za razliku od sunca, mjesec ne proizvodi svoju vlastitu svjetlost i toplinu već reflektira sunčevu svjetlost donoseći je i nama na zemlju tijekom mračnih noći. Mjesec ne bio ono što je da nije sunca ni astronomski ni astrološki. Sastoji se od dva polukruga koji na neki način djeluju nepotpuno, traže sadržaj kako bi se osjećali ispunjeno. Mjesec je potrebno hraniti, po mogućnosti emocijama, a ako nema emocija može ih se kompenzirati hranom ili nekom drugom ovisnošću. Za razliku od vatrenog Sunca koji vidi samo put pred sobom i budućnost, Mjesec se vrti u krug, često se okrećući unatrag, prema prošlosti. Mjesec neprestano ponavlja jedno te isto iskustvo u nedogled, vrti jedan te isti film u glavi do beskraja, s jedne strane očekujući da će se sljedeći put dogoditi nešto novo, a s druge strane s nadom da će sve ostati baš onako kako je oduvijek bilo. I baš je tako sa ženama koje ostaju u lošim odnosima nadajući se kako će se jednog dana nešto ipak promijeniti, ženama koje se osvrću prema svojim bivšim vezama i partnerima želeći po tko zna koji put raspraviti već milijun puta prožvakane nesuglasice nadajući se da će ovaj put možda nešto novo zaključiti ili staviti napokon ‘točku na i’.

Između ostaloga, svi smo mi robovi svojih navika ponavljajući uvijek jedne te iste obrasce, vrteći se u krug, grizući svoj vlastiti rep. Ipak, trebali bismo razmisliti krenemo li u jednu te istu raspravu za koju već znamo kako će završiti (pitanje je možemo li si to priznati), oprostiti po tko zna koji put partneru jednu te istu stvar naivno očekujući kako će sljedeći put biti drugačije, raspravljajući i analizirajući sadržaje i osjećaje koje već znamo napamet. Tako lunarno. Umjesto da živimo solarno, budemo kreativni i napravimo istup u nešto novo i nepoznato. 

Moje je ime Drukčija

Oznake

deseto polje, mjesec, sunce, četvrto polje

 

Razmišljam o ovoj temi već par, a danas sam dobila još jedan poticaj da doista nešto o tome i napišem. Radi se o roditeljima i djeci. I o očekivanjima. Slušam svako toliko jednu svoju kolegicu koja se zapravo žali na svoju kćer koja je prilično kruta, ne baš ženstvena, odrješita. Moja kolegica htjela bi da joj je kćer drugačija. Ali i moja kolegica i njezin muž su baš takvi kakva im je kćer. Jabuka ne pada daleko od stabla. Danas sam čula o sinu jednog oca koji u priličnoj mjeri nastavlja porodičnu tradiciju mada se u njegovoj ranoj mladosti činilo kako će učiniti sve da to ne učini. Njegov otac je u sudskim sporovima sa svim i svakim, a evo i sin nastavlja tu tradiciju.

Roditelji su u horoskopu predstavljeni pozicijom Sunca i Mjeseca, odnosno četvrtim i desetim poljem. Mjesec, kao tipični ženski planet, naravno, predstavlja majku odnosno način na koji je svatko od nas ponaosob doživljava. To doživljavanje je subjektivno, a odnos s majkom se odražava na mnoge stvari, između ostaloga govori o našim emotivnim očekivanjima u odnosima kasnije u životu. U Mjesecu su pohranjena sva naša sjećanja i sva naša iskustva, a to je baza mnogih naših spontanih reakcija u životu iako toga najčešće nismo svjesni. Kao što je i odnos s majkom ono što često ponavljamo u svojim emotivnim odnosima. Sve je dobro ako je naš odnos s majkom bio skladan i ako taj isti taj sklad ponavljamo u svojim vezama. No ako nije bilo tako, onda ćemo birati partnera ili vezu jednako složene kao što smo navikli i bit će potrebno mnogo vremena kako bismo uopće shvatili što to radimo. Naravno, može se dogoditi da nikad ne izađemo iz tog začaranog kruga loših veza začetih praktički u kolijevci. Sličan modus operandi ima i naša četvrta kuća. Četvrta kuća predstavlja naše korijene, naše djetinjstvo, uvjete u kojima smo odrastali, također, predstavlja onog roditelja koji se o nama više brinuo i kojeg doživljavamo bliskim. U tradicionalnim društvima to je najčešće bila majka, no tu ulogu može imati i otac, zašto ne? Naše rano okruženje nas formira u velikoj mjeri, ponekad više nego što možemo pretpostaviti. Ostaci našeg odrastanja i odgoja sežu do našeg odraslog, zrelog doba, čak i kada ne bismo htjeti da je tako. Svoju prošlost ne možemo promijeniti, možemo djelovati u sadašnjem trenutku kako bi drugačija bila naša budućnost. Mjesec i četvrto polje stvar su prošlosti.

Otac je predstavljen pozicijom Sunca. Iz sigurnog uljuljkujućeg majčina naručja bačeni smo u bijeli svijet. Ne, ne mislim da su muškarci grubi i bezosjećajni no očinski je princip po defaultu samosvjestan, aktivan. Očev je zadatak da nas nauči samostalnom snalaženju u svijetu i ako bude previše mekan, bojim se da kasnije baš ne bismo preživjeti u ne baš uvijek prijateljskom okruženju. Od oca strepimo, želimo zadovoljiti njegova očekivanja. Želimo ga možda i oponašati. Ili biti posve drugačiji od njega što na kraju može ispasti tako da se ponašamo isto kao i on. Jednako s visoka može nas gledati vrh našeg desetog polja, najviše točke u horoskopu. Osim što govori o roditelju koji za nas predstavlja autoritet kojem ćemo se jednom možda i suprotstaviti, ali i uzor kojeg želimo dostići, pokazuje i naše ambicije u svijetu, poslovne i društvene. Vrh desetog polja je plafon našeg života. Možda bolje da kažem vrhunac, plafon djeluje ograničavajuće. Os četvrte i desete kuće os je našeg identiteta.

Dakle, već na osnovu gore navedenog vidimo koliku ulogu roditelji imaju u našem životu. Ključnu. A gdje smo mi? Možemo li postati drugačiji? Posebni? Originalni? Možemo. Uloga roditelja i njihov utjecaj je neupitan. I neizbježan. Oni odgojem i svojim ponašanjem formiraju dobar dio naše osobnosti. No, nismo cijeli svoj život djeca. Odrastanjem i sazrijevanjem uzimamo svoj život u vlastite ruke. Postajemo odgovorni za njega. Otkrivamo što želimo. Ili što ne želimo. Možemo se promijeniti. Možemo ostati isti. Što god odlučili, uvijek ćemo biti djeca svojih roditelja, oni su tlo na kojem smo izrasli. Kako će stablo našeg života dalje napredovati, hoćemo li ga podrezivati, njegovati, plijeviti, gnojiti, to je naša stvar. Naš izbor.

 

 

Na raspolaganju

Oznake

mjesec, sunce

Već duže vrijeme promatram situaciju u kojoj se odrasla osoba koju poznajem ponaša poput djeteta. Prema svojim roditeljima, ali i prema ostatku svijeta. Možda bi netko sa strane rekao toj osobi da odraste i da se prestane ponašati kao derište. Ipak, ne ponaša li se većina od nas prema vlastitim roditeljima jednako sebično kao da smo još uvijek derišta koja vrište i dure se kada nije po njihovom? Razmislite malo. O vlastitim roditeljima mnogi od nas razmišljaju kao uvijek raspoloživima, kao osobama koje nemaju svoj vlastiti život i svoje vlastite potrebe nego su samo tu radi nas jednih i jedinih. I sve bi bilo dobro da takvo razmišljanje i s njime povezano ponašanje staje samo na roditeljima. Ako takva očekivanja uzmu maha, ne očekujemo samo da nam ‘na izvol’te’ budu samo roditelji nego i svi drugi ljudi.

Vjerujem da su svima na vrh glave psiholozi, psihoanalitičari i slični sa svojim naglašavanjem važnosti djetinjstva i odnosa s roditeljima. Ali, svidjelo se to nama ili ne, to je ono što nas doživotno obilježava i presudno utječe na razvoj našeg karaktera kao i na naš daljnji život. Zapravo, malo je onih koji doista uspiju odrasti tako razmišljati i se ponašati. Mi ostali smo, više ili manje, u nekom segmentu vječna djeca.

Kada govorimo o osobi koja u velikoj ponekad i presudnoj mjeri utječe na naša očekivanja od svijeta to je definitivno majka. Ona je prva osoba s kojom ostvarujemo emocionalni odnos pa ono što smo doživjeli u odnosu s njom kasnije često ponavljamo u našim drugim sentimentalnim odnosima. U horoskopu, majka je predstavljena Mjesecom. Tako Mjesec pokazuje naše emocionalne potrebe, tamo gdje je Mjesec smo naizgled ovisni o pažnji i brizi drugih. No, je li baš tako? Jedan od znakova da smo odrasli i sazreli je i da se sami brinemo za sebe u svakom pogledu ne očekujući i ne okrivljujući nekog drugog ako se stvari ne odvijaju onako kako smo zamislili.

Druga stvar na koju se želim osvrnuti je Sunce odnosno način na koji ga živimo. Najprije želim spomenuti kako je Sunce, između ostaloga, signifikator oca, dakle drugog člana roditeljskog para. Njegovih ‘pet minuta’ dolazi kasnije u razvoju djeteta, ali je jednako važan kao i majčin jer od oca učimo kako se snaći u svijetu, kako se pokazati i dokazati. Način na koji izražavamo ono što pokazuje naše Sunce može biti u rasponu od razmaženog djeteta koje za sebe želi svu pozornost i ispunjavanje svake želje do samosvjesne, samopouzdane, srčane, izravne osobe koja zna što želi u životu i spremna se za to i potruditi. I koja zna da je u životu sama odgovorna za dobar dio onoga što joj se događa i za to je spremna prihvatiti odgovornost.

 

 

Na sigurnoj distanci

Oznake

merkur, mjesec

Razgovaram tako neki dan s jednom mojom poznanicom. Pričamo o životu, o problemima, o suočavanju s problemima, o tome kako se nosimo s onim što nam život donosi. Govorim joj o onom što mi se događa, koliko mi je teško radi nekih stvari, koliko sam u dilemi. A ona kaže: Pa trebaš se samo distancirati od svega toga. Ne, ne mislim da je imala loše namjere. Dapače. Ali distanca? Ne bih složila. Pogotovo što znam o čemu govorim. U mom horoskopu Mjesec (emocije) i Merkur (intelekt) u napetom su aspektu. Svaki nastoji povući na svoju stranu, navesti vodu na svoj mlin. I nije se lako nositi s tim aspektom. U trenutku kada vam je potrebna samo bezuvjetna utjeha i prihvaćanje, dobijete racionalizaciju, a kada biste trebali biti razumni i objektivni, u vama kovitlaju emocije. Uf! Trebaju godine i godine vježbe, desetine situacija koje ste upropastili svojim ponašanjem kako bi barem donekle doveli pod kontrolu taj aspekt.

Ali distancirati se od onoga što osjećate? I to dobro znam. Kada su u pitanju napeti aspekti među planetima u nekom periodu života najlakše jedan dio napetog aspekta potisnuti, zanemariti, odrezati. Tako, na primjer, možete zanemariti svoju Lunu (Mjesec, emocije) i živjeti svježe i neopterećeno kako to samo zna netko s jakim Merkurom u horoskopu. Međutim, ono što imate u horoskopu je tu, koliko god vi to nastojali negirati pa vas ono što potiskujete napada izvana kroz druge ljude i njihove reakcije i još češće kroz vlastite emocionalne ispade. Nezgodno. Ali to je cijena i kazna za neprihvaćanje sebe.

Zato ovaj savjet smatram neupotrebljivim. Emocije su tu da se prožive, osjete, da nas prožmu. Izbjegavanje i distanciranje ne pomaže jer ćemo prije ili kasnije opet zapeti na istom mjestu, na istoj emociji. Ipak, kao što poslovica kaže, vrijeme liječi sve rane. Intenzitet emocija se smanji, one se transformiraju. Na red dolazi razum. I ono što smo tako žestoko proživljavali možemo si drugačije objasniti. Možemo mirnije promatrati ono što je uzrokovalo naše jake emocije. Iako ponekad opet nakratko buknu, iako na trenutke bole jednako snažno kao i na početku. Ali tako je to. Ne bih mijenjala svoje emocije za racionalna objašnjenja. Život nije matematika.

Just can’t help it

Oznake

mjesec, sunce

Razgovaram danas s članom svoje obitelji s kojim već neko vrijeme nisam u najboljim odnosima. Recimo da je ta osoba ‘na ledu’. I ona to dobro zna. Ali nekako smo se čuli par puta u posljednje vrijeme pa joj se učinilo da može nastaviti po starom. Dakle, biti nametljiva i neugodna, bezobrazna čak, dijeliti savjete koje je nitko nije tražio. Čudno je to. Tako se teško mijenjamo, tako lako upadamo u rutinu naših uobičajenih ponašanja, i što je najvjerojatnije, očekujući da naše isto ponašanje neki sljedeći put poluči neki novi rezultat. Smiješno. Glupo čak. Što se navika i obrazaca tiče, za to je zadužen Mjesec u horoskopu. Mjesecom smo upijali sve što se događalo oko nas u prve tri godine života, stjecali navike, učili prve vještine za preživljavanje i naravno, formirali određene obrasce ponašanja. Te iste obrasce ponašanja ponavljat ćemo u nedogled, neki od nas i do kraja svojih života, ne mijenjajući u njima baš ništa. Nemam ništa protiv Mjeseca, dapače, i sama sam prilično lunarna, ali možemo mnogo više od toga.

Razvoj osobnosti znači razvijanje i drugih planetarnih i ostalih astroloških elemenata koji se nalaze u našem horoskopu, prvenstveno onoga što govori pozicija našeg natalnog Sunca. Sunce je aktivan, kreativan princip. Sunce, koje se nalazi u znaku u kojem smo rođeni, uzimamo kao nešto zdravo za gotovo, često se nimalo ne potrudivši razviti ono što obećavaju njegovi potencijali. Onda imamo ono što astrolozi nekad znaju nazvati ‘nižim tipom’  nekog znaka. A razviti potencijale vlastitog natalnog Sunca koliko god zvuči jednostavno (a zapravo i je jednostavno) zahtjeva konstantno i ustrajno ulaganje u sebe, ponekad i eksperimentiranje, hrabrost i odvažnost, otvorenost, sklonost igranju, čak i strpljivost. S razvijenim Suncem sposobni smo mijenjati sebe, ponekad i svijet oko sebe. I iako imamo duboko poštovanje prema instinktivnom svijetu Mjeseca koji nas održava na životu, jasno nam je da se moramo potruditi nadvladavati svoje mračne strane, ne padati uvijek nanovo u iste obrasce koji zagorčavaju život i nama i drugima, širiti svoju svijest i sposobnost potpunijeg poimanja svijeta oko sebe. Vjerujem da bi tako bili zadovoljniji i sa sobom i s vlastitim životom.

O hrani i seksu

Oznake

bik, mjesec

Ovo je još jedan od postova koji je dočekao svojih pet minuta. Već danima razmišljam o ovoj temi i nekako me odvlače neke druge stvari da ne potražim već ovaj davno započeti post i da ga kompletiram. I sad, kad sam ga potražila, evo stoji na vrhu moje arhive još uvijek neraspoređenih postova. Čeka. Da ga napišem do kraja.

Tema o kojoj se uvijek puno priča. Hrana i seks oduvijek su područje ljudskog interesa. Mene baš i ne zanima priča kada su u pitanju te teme. Čemu toliko govoriti i filozofirati? Uostalom, ne radi se o metafizičkim pojavama nego o vrlo konkretnim stvarima. Osim toga, nisam ni neki natjecateljski tip koji ima potrebu bilo kome se dokazivati. Iako bi mi to ponekad itekako dobro došlo.

Tako se često pri takvim raspravama osjećam nekako inferiorno. Kada je riječ o hrani, tko kako kuha, tko bolje kuha pa kako se sprema ovo pa kako ono, pa vidjet ćeš kad probaš moje… Za vrijeme i nakon ručka svi očekuju hvalospjeve svojem kuharskom umijeću. Pa iako ti se možda i ne sviđa toliko ono što jedeš, hvališ i hvališ… Slična se situacija ponavlja kada se potegne riječ o seksu. Koliko dugo tko može, kako to radi, koga je sve izludio i zaveo, koliko ih je imao/imala do sad i tako dalje i tako dalje. I pitanje na kraju balade: „Kako je ti je bilo?“ Opet se glupo osjećam. No, kako god okrenem, to su teme koje zaokupljaju ljude. O njima se pišu knjige, a bogami u posljednje vrijeme i blogovi. Nije da ne zavirim u neki od njih, ali kao što rekoh, kuhanje odnosno hrana i seks zanimaju me s posve praktične razine. Zavirim na njih ako mi nešto baš nije jasno u nekom detalju ili ako negdje zapnem.

Kada govorimo o ove dvije stvari (kada već govorimo, a i evo ja i napisala post) i jednu i drugu možemo povezati sa znakom Bika. Zašto? Vjerujem da što se tiče teme hrane tu ne bi bilo nekih većih primjedbi, ali što se tiče seksa već bi se tu digli na zadnje noge Škorpioni pa i Lavovi, možda i Strijelci… Svi oni koji se smatraju seks mašinama, što god da to značilo. 🙂 Jedina seks mašina za koju ja znam je James rahmetli Brown. Ipak, Bik je tata-mata kada je riječ o zadovoljenju tjelesnih potreba. Voli jesti i kuhati (mada što se kuhanja tiče ima i nekih iznimki), a ni seks mu nije mrzak, dapače. 🙂 Ovaj znak voli i zna uživati u svim ovozemaljskim užicima. Bik je prvi zemljani znak u Zodijaku, konkretan i praktičan, svjestan da je važno zadovoljiti tjelesne potrebe. I da to nećemo moći učiniti budemo li previše o njima lamentirali. Bik je možda inertan pa i lijen, ali su mu je zadovoljenje vlastitih potreba za prvom mjestu, čak u tome može pretjerivati. Ne zna kada stati, gdje mu je granica, uvijek hoće još i još. Njegova želja za posjedovanjem i kontrolom je ponekad nezajažljiva. Kao što mi se čini da u hrani i seksu želimo isprobati nešto novo i egzotično i da kada krenemo u tom pravcu da nema kraja jer uvijek hoćemo još i još, novo i drugačije. Što je zapravo put prema samouništenju. Vratimo li se natrag Biku ono što svakako od njega moramo naučiti je jednostavnost, svođenje stvari na njihovu bazu, bez kompliciranja i filozofiranja. Pa ćemo manje pričati, a više raditi.

Također, ne zaboravimo kako je u ovom znaku egzaltiran (u prijevodu u najboljoj poziciji u Zodijaku) Mjesec. Mjesec obično spominjemo u kontekstu emocija, pa u kontekstu odnosa s majkom pa u kontekstu naših potrebe. Te potrebe nisu samo neke apstraktne i dubokoemotivne nego se radi o čisto tjelesnim potrebama. Mjesec je hranjenje, ali odnos prema vlastitom tijelu. Ne zaboravimo, Mjesec je možda najzemaljskiji od svih planeta pomoću kojih analiziramo horoskop. Niti on nije pretjerano rječit ni filozofski nastrojen, baš kao ni Bik – Mjesec vode čisti instinkti koji trebaju biti zadovoljeni gotovo pod svaku cijenu. Jesti i razmnožavati se stvar je opstanka ljudske (i svake druge) vrste.

I još:

Ljubi in sovraži

Oznake

mjesec

Naslov je ovo posljednjeg albuma slovenske skupine Videosex. U prijevodu znači voli i mrzi. Do ove dvije riječi + veznik dovela me izjava jedne hrvatske glumice koja je izjavila da desničar znači voljeti svoju domovinu. Prema tome, valjda ljevičari mrze svoju domovinu. Ili možda vole neku drugu zemlju. Ne znam. A zapravo mi to nije ni važno. Ipak, čini mi kako ima priličan broj ljudi koji razmišljaju u kategorijama crno-bijelo i kojima su jedine emocije koje poznaju ljubav ili mržnja. A onda se lavina počela kotrljati niz astrološka brda…

Emocije su u horoskopu predstavljene Mjesecom. Mjesec vlada znakom Raka. Istim onim znakom Raka koji je tako privržen domu, obitelji, korijenima. I koji će učiniti baš sve da ono što osjeća svojim zaštiti. Pa će se iz, barem će se nama to tako činiti, naizgled mirnog i flegmatičnog tipa pretvoriti u razjarenu zvijer. Jer Mjesec u znaku Raka pokreću emocije. Bezuvjetno. I prilično subjektivno. Dakle, ako vas smatra svojim, ako vam je poklonio svoje emocije, možete biti serijski ubojica, ali on će vam držati stranu. Iskreno, nije baš nešto što mi se čini ok. Ali takva je prirodna Mjeseca – instinktivna, subjektivna, iracionalna. Sve postaje još ekstremnije kada govorimo o Mjesecu u znaku Škorpiona. On je upravo taj ´ljubi in sovraži´ tip. Za njega ne postoje nejasne i neodređene emocije. Za Mjesec u Škorpionu sve je pitanje života i smrti. A posebno ono što osjeća obzirom da Škorpion spada u vodene znakove, znakove kojima vladaju emocije. I radi onoga što osjeća spreman je napraviti baš sve ako nekoga voli. Ali čuvajte ga se ako ste netko koga ne voli – i tada je spreman na sve. Sve ono što predstavlja Mjesec, a to su emocije i instinkti čine nas ljudima, senzibilnima na ono što se događa oko nas. Ali s druge strane, iste te emocije mogu nam pomutiti razum i učiniti da se ponašamo neujednačeno i nesuvislo. Rješenje je, kao i uvijek u sredini, u ravnoteži između razuma i emocija. Ne možemo birati koga ćemo voljeti, ali trebali bismo biti svjesni kakav je onaj kojeg volimo. Jer život, a ponajmanje ljudi oko nas pa ni mi sami nisu idealni. Pred tim ne bismo trebali zatvarati oči. Jer ćemo radi silne ljubavi izgubiti vezu s realnošću. I na kraju uništiti i sebe i one koje volimo.

Mantra

Oznake

mjesec, sunce

Često slušam sebe i one s kojima dolazim u kontakt kako ponavljamo naša uvjerenja i očekivanja. Ono što bismo htjeli bude od nas ili naših života, ono što pokušavamo postići i ostvariti. Kao da ćemo čestim ponavljanjem naše želje pretvoriti u stvarnost. I doista, ponekad tako i bude. Ako dovoljno često ponavljamo mantru.

Za mene mantra predstavlja neku vrstu molitve čije redovito ponavljanje donosi mir, ali i promjenu stanja svijesti. Promjena stanja svijesti jedina je prava promjena jer donosi istinske promjene i u životu. Ali, naravno, kada su u pitanju sve takve jednostavne stvari zapravo ništa nije jednostavno. Jer smo mi ljudi skloni komplicirati. I nekako mi se čini kako baš i ne volimo biti sretni i zadovoljni.

Astrološki, mantru bih usporedila s Mjesecom. Mjesec je ritmičko ponavljanje jedne te iste radnje, ciklično obnavljanje, vječna mijena. Navike su čudna stvar – treba vremena dok ih steknemo, ali još i više da ih se riješimo ako su u pitanju loše navike. Mjesec je naše utočište, uvijek i nanovo vraćamo se onome što on predstavlja – domu, majci, obitelji, korijenima – iako ćemo radi njega manje biti svoji i individualni utonuvši po tko zna koji put u sigurno naručje nesvjesnog i kolektivnog. Ipak, on je važan dio horoskopa – on je naša kolijevka i prošlost. Tko bismo bili bez naše prošlosti? No vratimo se na temu, Mjesecu i mantri.

Kada govorimo o Mjesecu, važno se sjetiti kako je on nerazdvojni dio para – njegov partner je Sunce, simbol svijesti i kreativnosti. Sunce generira svjetlost/svijest, Mjesec je taj koji je reflektira. Mantra doprinosi razvoju svijesti kao što ponavljajuće, instinktivne radnje pomoću kojih se snalazimo u našoj svakodnevici stvaraju stabilnu bazu kako bismo se mogli razvijati dalje, napredovati od instinktivnog bića ka svjesnom i kreativnom biću. Tako i mantra, ponavljajuća i naizgled besmislena, doprinosi pomacima u našoj svijesti. Opetovano ponavljanje jedne te iste tvrdnje ili stava u konačnici može uzrokovati integriranje tog istog stava u našu svijest. Zajedno sa spoznajom to doprinosi promjeni naše svijesti odnosno promjeni u našim životima.