Za svako rješenje postoji problem

Oznake

mjesec, pluton, saturn

Da, tako to ide kod nekih ljudi. Nesretni, nezadovoljni, negativni, uvijek se vrte u zatvorenom krugu loših događanja u životu, ne uspijevajući ili možda zapravo ne tražeći izlaz iz svoje situacije. Moramo priznati, iz obrazaca nije lako izaći, zato se i zovu obrasci. Obrasci su naučeno, poznato, davno usvojeno ponašanje. Obrasci su naš okvir ponašanja, s uvijek istim očekivanjima i istim rezultatom. Ako je naš obrazac ponašanja dobar i kvalitetan, onda ćemo očekivati da će sve završiti što je najbolje moguće, ali ako je negativan… Ponekad se čini da u ovakvim situacijama spasa nema i da će se uvijek ostvariti najgori mogući scenarij. I ne samo to. Ljudi ‘zaraženi’ negativnim obrascima teški su ne samo sebi nego i onima oko sebe, a tijekom godina se povećava krug ljudi koji ih u širokom luku zaobilaze jer jednostavno više nemaju energije ni vremena kako bi ih dotični opterećivati svojim problemima. Svakome od nas je dovoljno svojih vlastitih problema.

Astrološki, najprimitivniji, ali i najuporniji obrasci ponašanja pokazani su pozicijom natalnog Mjeseca. To su obrasci koje smo stekli u ranom životnom razdoblju, obično tijekom prve tri godine života. Velikim dijelom za nastanak ovih obrazaca ‘krivo’ je naše rano okruženje, posebno majka (eh, uvijek su nam krive te mame). Tijekom prve tri godine života naši instinkti za preživljavanje potiču nas da osluškujemo ono što se događa oko nas, da se prilagodimo i reagiramo najbolje kako bismo opstali i preživjeli. Dijete u toj dobi nije samostalno ni na koji način i ovisno je u potpunosti od milosti odnosno nemilosti osoba koje se za njega brinu. Ovi obrasci ponašanja duboko su nam usađeni i kako bismo ih pokušali promijeniti (ovo ‘pokušali’ nije slučajno ovdje jer svaka promjena se zapravo sastoji od puno pokušaja, uglavnom neuspješnih) najprije ih moramo osvijestiti, a tek onda pokušati korigirati. To je posao za cijeli život.

Kasnije, obrasci ponašanja su dobrim dijelom rezultat sudaranja našeg entuzijazma s društvenim okvirima unutar kojih bismo navodno trebali funkcionirati i radi toga ciljevi koje pokušavamo ostvariti čine nam se nedostižnima pa možemo postati obeshrabreni i malodušni. Netko će se pomiriti i prihvatit zadane okvire i unutar njih otkriti kreativne mogućnosti dok će drugi vrijeme gubiti udaranjem o zid istih tih okvira, biti zbog toga krajnje očajni, tvrditi kako život nije fer i kako jednostavno ništa nema smisla. Na koji vam to planetarni princip sliči? Prilično dobro ovu situaciju možemo poistovjetiti sa Saturnom, starim krivcem za sve naše probleme, onim koji nas ograničava i deprimira, onaj koji nam ukazuje na surovu i neizbježnu realnost. Osobe s naglašenim Saturnom mogu biti zamorne i smrtno ozbiljne, one koje će unijeti sivilo u svaki sunčan i vedar dan te će nam dati savršenu formulu kako da vidimo da je čaša zapravo uvijek poluprazna. No da ne ispadne kako je Saturn izvor svih zala, jak Saturn može dati izvanredan smisao za humor te osobu koja je svjesna vlastitih i vanjskih ograničenja no neumorna je i strpljiva u iznalaženju rješenja kako bi ih nadišla.

Ipak, ako govorimo o kralju svih fatalnosti i garantirano loših završetaka i dramatičnih scenarija, njegovo ime je definitivno Pluton. Često ga doživljavamo kao neizbježnu sudbinu, a kada kažemo sudbina očito je da uglavnom mislimo na nešto loše i negativno. Jer kao sudbina ne može biti prosperitetna. I kao ne možemo napraviti baš ništa kako bismo promijenili svoju sudbinu. Netko je davno rekao da je sudbina karakter, a karakter sudbina. Iz toga proizlazi da jedino mijenjanjem ili modificiranjem vlastitog karaktera možemo promijeniti svoju sudbinu. Nedavno sam slušala jednog budističkog učitelja koji je rekao da ne možemo promijeniti ono što nam se događa, ali da možemo promijeniti način na koji ćemo na te događaje reagirati. Nešto je slično rekao C.G.Jung koji rekao da je slobodna volja kada rado učinimo ono što moramo učiniti. Puno je moranja u našim životima. Zato možemo odabrati da promijenimo stav i uljepšamo si dan. I tako iz dana u dan. Uostalom, nije ni Pluton tako crn kao što izgleda. U njegovim dubinama kriju se naša najveća bogatstva. Samo se bojimo što će biti ako ih otkrijemo i iznesemo ih na svjetlo dana. Onda više nećemo imati isprike za vlastite nesigurnosti, nezadovoljstva i neuspjehe jer će biti posve jasno čime sve raspolažemo, a zapravo to ne želimo upotrijebiti. Pa je, kao i uvijek, sva odgovornost zapravo naša.

Konačno

Oznake

pluton

Imam ja prilično nezgodnih osobina. Imam. Svatko tko me poznaje će to reći. Sjećam se kako mi je jednom prilikom na konzultacija poznata astrologinja rekla: Vaš horoskop kao da je sastavljen od dva dijela jednog nježnog i osjetljivog, drugog žestokog i ekstremnog. I baš je tako. Zapamte se tako neke rečenice i zvone ti u glavi godinama. Možda i zauvijek.

Nego razmišljam o konačnosti, kraju, završecima. Vjerojatno je to normalno jer je tik iza mene (zapravo još se krčkam u njegovom kotlu) žestoki Plutonov tranzit. Koji nije bio nimalo lagan. Ali je bio inspirativan. Što možete vidjeti po količini postova o njemu (vidi arhivu). No mogu reći da su neke stvari završene zauvijek. Neki odnosi. Nažalost i neki ljudi. Upravo se nalazim u moralnoj dilemi. Sama pred sobom (a mogu misliti što tek drugi misle o tome) ispadam hladna, zapravo možda više ravnodušna u situaciji u kojoj bih trebala biti brižna. Ali, tako je to kod mene. Neke stvari, osjećaji, odnosi jednostavno umru. I nema puta natrag. Koliko god puta i sama pokušavala. Zapravo to mogu usporediti s otrovnim ujedom u srce. Nakon početne intenzivne boli u meni nešto umre. I moje srce više ne živi za tu osobu, ne veseli joj se, ne brine se za nju. Nema toga što se da učiniti. I to su neki isprobali.

Svatko od nas živi svoj horoskop. Tako ja živim svog jakog Plutona koji me je upoznao s mnogim skrivenim segmentima života, ali svaki put jednako nemilosrdno eliminira ono što ne funkcionira kako treba bez obzira o kome se ili o čemu se radi. Čak i kada su u pitanju i moji najbliži.

 

To be nobody

Oznake

jupiter, pluton

 

Moram priznati da sam često u životu imala potrebu ‘biti nitko’, nestati, otići, izgubiti se, početi sve ispočetka. Ne, ne mislim da je to ništa neobično. Pripisujem to Plutonu koji je jak u mom horoskopu. Često, baš poput Hada u mitu, imam potrebu navući kacigu i plašt koji će me učiniti nevidljivom, a ostatak vremena biti u svom podzemnom svijetu daleko od svega. Mračne misli, potencirane napornim Plutonovim tranzitom u posljednje dvije godine.

Ipak, početi ispočetka negdje drugdje ima i svoju blistaviju stranu. A to znači otputovati, otići u inozemstvo, udaljiti se od svog ‘domaćeg’ identiteta. Inozemstvo u horoskopu prikazano je pozicijom devete kuće i njezinim prirodnim vladarom, Jupitrom. Putovanje ili dulji boravak u inozemstvu, često nam posluži kao bijeg od vlastitih problema, distanca prostorna i vremenska s koje drugačije možemo sagledati ono što nas muči i što nam, na kraju krajeva, može donijeti i rješenja nekih naših dilema. Mada ima onih koji tvrde da kako god da okrenemo svoje probleme nosimo uvijek sa sobom i da se od njih ne da pobjeći. Kako god.

Činjenica je da Jupiter širi naše horizonte, pomaže nam da svijet oko sebe sagledamo iz nove perspektive, kao i da nas približava bogu ili barem onom božanskom u nama. Jupiter egzaltira, ekspandira, pretjeruje, uvjerava nas da smo ono što jesmo, ali i ono što nismo, a možda bismo mogli postati. Slična je priča i s Plutonom. Samo nam on umjesto božanskog o kojem nam šapće Jupiter, obećava moć. Moć kojoj mnogi ne mogu odoljeti mada i za nju, kao i za sve drugo u ovom materijalnom svijetu postoji cijena. U ovom slučaju prilično visoka. Pokazati svoju moć ili još bolje demonstrirati je, pravi je izazov svakom egu. Hoćemo li odoljeti? Ipak, postoji i kreativna upotreba Plutona – on je alat i pogon za transformaciju, zapravo to je ono što bismo i željeli postići i što nas je možda natjeralo da pobjegnemo negdje daleko gdje ćemo biti netko drugi. Samo ako se odlučimo doista transformirati taj netko drugi možemo biti gdje god zaželimo. Zapravo možemo biti ono što doista jesmo što je najveće osobno postignuće. Osjećati se ugodno u vlastitoj koži odbacivši sve one lažne oklope koji nas sapinju. Možemo. Ako stvarno želimo.

Taj mračni predmet želja

Oznake

pluton

Da, ovo mi se čini baš idealan naslov za post o Plutonu. Jer on je upravo sve to – mračan, predmet i želja. Kako mi se čini ovo je naslov i jednog francuskog filma. U kojem ne znam o čemu se radi. Pretpostavljam da nije Plutonova biografija. 🙂

Pluton, taj mali, mračni, skriveni planet. Koji više oficijelno nije planet. Pa šta onda. Itekako je tu ma koliko mi o njemu šutjeli. Predstavlja najmračniji dio svakog od nas. Ono čega se sramimo i onoga što vlada nama. Ja sam umislila (jer nikako ne mogu naći taj stih u pjesmama koje sam dosad pročešljala) da je Urban nešto napisao u stilu ´ti si crno što me vuče´. To ne bi bilo čudno jer je i on Plutonovac sa Suncem u konjunkciji s Plutonom. Nisam ni ja daleko. Od Plutona.

U najmračnijem dijelu svakog od nas svašta se krije. Puno tih sadržaja ne bismo nikada povezali sa sobom, ali ih vrlo rado projeciramo na druge ljude i onda to što u njima vidimo ne možemo podnijeli ili mu ne možemo odoljeti. Želimo to magnetski odbojno/privlačno uništiti/posjedovati pod svaku cijenu. I što je najgore, nismo si to spremni priznati. Jer, u pitanju su mračni nagoni za koje nitko razuman ne bi želio da njime vladaju. Ali vladaju. Posebno onima koji negiraju njihovo postojanje. Dobro se sjećam žene koja je nekoliko puta dolazila kod mene u namjeri da amenujem (kao da ja odlučujem u njezino ime) njezinu silnu želju da zavede svog šogora. Koji, između ostaloga, živi u zajedničkoj kući s njom i njezinim suprugom. Svako toliko bi me nazvala raspitujući se je li se možda nešto na nebu promijenilo. Nasreću opetovano zavođeni šogor nije pokleknuo, a onda je Pluton prestao kopati po njezinom horoskopu i ona se smirila.

Puno ljudi ne shvaća da svaka stvar na ovom svijetu ima svoju cijenu. I toliko su opsjednuti realizacijom svojih žudnji da zaborave da cijenu moraju platiti. Jer je to neizbježno. I da će im ispunjenje želje vjerojatno biti posve kratkotrajno zadovoljstvo, a možda i posve razočaravajuće iskustvo. A cijenu će morati platiti. Jer to je dio igre. Jer to je Pluton u našim horoskopima. On je ´crno što nas vuče´, ali i izvor života, transformacija i regeneracija. Ali samo za vlastitu upotrebu. Budemo li pokušavali dobiti ono što nam ne pripada ili nam život nije dao, malo je reći da će posljedice/osveta biti strašni. Prije ili kasnije iz potmulih dubina izronit će Had. A s njim nema ni pregovora ni cjenjkanja.

Hurt

Oznake

pluton

Kad bacim pogled na cijeli niz tranzita na moje natalne pozicije tijekom ove godine, malo me zaboli glava. Neki su iza mene, ali čeka me još cijeli niz napetosti i, čini mi se, jedno prilično vruće ljeto. Gledajući iz ove sadašnje perspektive neke stvari su prošle lakše nego što sam očekivala (valjda). Ili možda ipak ne? Plutonu koji brazdi po mom Suncu već od prošle godine sad su se pridružili Jupiter i Uran, a uskoro će opet cijelu situaciju dodatno zaoštriti Saturn kada se vrati u znak Vage. Koliko je situacija ozbiljna shvatila sam tijekom jednog neobuzdanog emotivnog ispada kojeg nisam očekivala. Moja podsvijest je svom silinom izbila na površinu. Podsjećajući me kako su Plutonski procesi nepovratni i da se neki davni dani raja neće vratiti. Kao i neki ljudi kojih više nema. Ne, nisam naivno očekivala da će ustati iz mrtvih. Oni su završili svoje na ovom svijetu. I nadam da su sada na nekom puno boljem mjestu. I istina je ono što kažu da je bol ista kao i onda kada su otišli. Samo naučiš živjeti s njom. Ali kroz neke razgovore navrla su mi sjećanja na te drage ljude (i ne samo ljude) i emocije su svom silom izbile van. Ali tako je to. Neizbježno i bolno.

Još uvijek ne mogu ocijeniti što mi je to Pluton donio odnosno čime me obogatio. Jer osim što uzima i suočava nas s najtajnovitijim dijelovima vlastite psihe, na površinu iznosi i naša duboko zakopana bogatstva. Pisala sam o svojim susretima s njim u ovom postu. Vjerojatno i u još kojem kojeg se sad ne mogu sjetiti. Puno toga za što sam znala da postoji u pozadini ukazalo se na svjetlu dana. I opet su se mnogi pravili da to ne vide odnosno da to ne postoji. Što me zapravo najviše boli. To licemjerje tako prisutno u ljudskoj prirodi. Naravno, ni ja u toj cijeloj priči nisam nevina. To i priznajem, kako ovdje vama tako i drugima. Ali uvijek me nanovo ljudi u globalu razočaraju. A oni koji su mi dotakli dušu više nisu tu. Nadam se da će jesen donijeti barem malo smiraja. Ipak, s druge strane, kada se vratim u prošlost, u razdoblja koja su bila isto ovako bolna, shvatim da sam u takvim razdobljima napravila najviše na sebi i oko sebe. Doduše, to je trenutno slaba utjeha, ali neka…

Tabu

Oznake

osmo polje, pluton

Već i sam spomen ove riječi ima neku svoju težinu. Tabu predstavlja nešto što je zabranjeno do te mjere da ga je opasno čak i spominjati. Svatko od nas ima svoje vlastite tabue no postoje i društveni tabui već ovisno o tome kako je određena zajednica koncipirana. Wikipedia kaže kako je riječ tabu maorskog porijekla i kako predstavlja zabranu koja se stavljala na neku stvar, rad, riječ te kako je narušavanje te zabrane značilo tešku bolest ili smrt.

U astrologiji, tabu poistovjećujemo s Plutonom. Doista, Pluton je savršeni signifikator za tabu. Gledano i s astronomske kao i s mitološke strane. Astronomi su ga otkrili sasvim slučajno jer je im je gibanje Urana i Neptuna ukazivalo na to da postoji neka masa koja utječe na njihovo kretanje. Proglasili su ga planetom, ali vrlo brzo su utvrdili kako on nema veze s pogreškama koje su se javljale pri izračunavanju kretanja Urana i Neptuna te nastavili s traženjem planeta X. Koliko ja znam, nisu ga još pronašli. A možda je ipak u pitanju dobri stari Pluton? Kojem su astronomi 2006. oduzeli naziv regularnog planeta i proglasili ga patuljastim planetom. Je, Pluton je mali, ali dinamitan. Mit kaže i zašto.

U mitu, Pluton iliti Had vladar je podzemnog svijeta, svijeta mrtvih. Samo izgovaranje njegovog imena izaziva strah, iz njegovog mračnog carstva nema povratka. Njegov šljem i odijelo čine ga nevidljivim tako da njegov ledeni dah vreba svuda. Kao i smrtnici, i bogovi se vole praviti kako tako moćan i neizbježan bog ne postoji, ali bez uspjeha – smrtnici neminovno odlaze u njegovo carstvo, a bogovi ga svako toliko trebaju radi neke usluge.

Pluton je moderni vladar znaka Škorpiona (uz tradicionalnog vladara Marsa). To me odvelo do polja kojim Škorpion odnosno Pluton vlada u prirodnom horoskopu, a to je osmo polje. Osmo polje je područje transformacija svih vrsta – od smrti do seksa, svega onoga što nas magnetski privlači, ali istovremeno plaši jer znamo da kada jednom krenemo u takvu vrstu procesa, nema povratka natrag. Između ostalog, osmo polje je područje obiteljskih vrijednosti no ne radi se samo o obiteljskom blagu koje će možda jednog dana biti vaše nego o cijelom nizu osobina koje ste naslijedili od tko zna kojeg svog dalekog pretka. Osobina na koje ćete biti ponosni, ali i onih koje ćete sakrivati kao zmija noge.

Svaka obitelj skriva neke svoje tajne, neki svoj leš u ormaru. I bez obzira koliko otvorena komunikacija bila u obiteljskom okruženju, neke teme, neki članovi obitelji su tabu. Pravimo se da ne postoje. Neke obitelji su tako kompaktna tvorevina da se ne govori o problemima kako se ne bi narušila idila. Svatko tko pokuša promijeniti nešto biva izopćen. Zapravo kada bolje razmislim, što se izopćenja tiče, tako završi svatko tko pokuša nešto promijeniti u dinamici svoje obitelji. Barem na neko vrijeme.

Jer, transformacija osmog polja i Škorpiona je totalna. Dakle, ako se takva transformacija pokrene, nema puta natrag. Dinamika porodičnih odnosa zauvijek je promijenjena. Ali i obogaćena nekim novim elementom – materijalom za neki novi tabu.

Tamna strana 2

Oznake

pluton, saturn

Danas sam, tijekom jednog bizarnog događaja, shvatila koliko je u svakome od nas intenzivna borba dobra i zla, svjetla i tame, pozitivnog i negativnog ili kako god to želite nazvati. Ako pratite što pišem, znate da ne volim stvari dijeliti na dvije ekstremno različite ili suprotne kategorije nego da je moj svijet obojan raznobojnim nijansama. I nadam se da će moj svijet takav i ostati. Ali ipak, ono što se danas dogodilo potaklo me na razmišljanje. Jer danas sam srela osobu koja je prešla na tamnu stranu. Uzeo ju je novac, moć, status. Zaboravila je da postoji realan svijet. Jer u njezinom svijetu ona je bog i nema drugih bogova do nje. Pitam se hoće li tu drskost platiti. Vrijeme će pokazati.

Ja sebe ne smatram ni savršenom ni idealnom. I u meni se bore isti demoni kao i u svakom od nas. Samoljubivost, samoživost, pohlepa, sebičnost, zavist, ljubomora, posesivnost, zloba… da ne nabrajam više. Svako toliko jedna od ovih ´krasnih´ osobina dođe na dnevni red da se s njom borim. Nekad uspijem, nekad me na kratko neka od njih savlada. Ipak nastojim držati na uzdi svoje demone da ne divljaju. Kada bismo astrološki opisali ono što ja ovdje zovem demonima onda bi to mogli biti Saturn i Pluton. Saturn je još od početka svijeta i astrologije glavni krivac za sve ono što se nam se loše dogodi. Kao da postupci koji činimo nemaju baš nikakve veze s nama. Jer izgleda da i dan danas, kada se ljudi ponose kako smo prosvjećeni i slobodni, taj mračni Saturn vlada onime što činimo. I kriv je još uvijek za sve. I mnogi na spomen Saturna zadrhte. I ne vole ga kako ljubitelji astrologije, tako ni sami moji kolege astrolozi. Da, Saturn nije neki tralala planet koji obećava svijet na dlanu, ali je princip pravednosti i ravnoteže – kako sijete, tako ćete i žeti. A to što mnogi misle kako su toliko osobiti pa za njih ne vrijede pravila kao i za sve druge, bojim se da je samo njihov problem. Jer Saturn jednako strogo promatra svakog od nas. I dijeli packe po zasluzi. Kao i nove odgovornosti za one koji su savladali svoje lekcije. Ipak, iza njegove hladne vanjštine krije se mudrost koju dijeli odabranima. I kada mu se približite, ovaj se strogi starac pretvara u brižnog učitelja. Neki misle kako će nesigurnost i strahove koje Saturn predstavlja prevladati potpunom kontrolom nad svim što im se u životu događa. Za neke je to stabilna profesionalna ili društvena pozicija, za druge je to obitelj, za treće pak novac. Iako Saturn povezujemo s materijom, uvijek nekako imam dojam kako im se Saturn uvijek nekako iz prikrajka smije – ima on i smisla za humor. I uvijek se sjetim riječi Roberta Handa kojom opisuje tranzit Saturna kroz drugo polje horoskopa – „… ako vam novac onemogućava da shvatite koje su prave vrijednosti u životu, Saturn će vam ga oduzeti…“. Zgodno.

Drugi ´demon´ je zasigurno Pluton. On je utonuo još dublje u mrak univerzuma, kao i u mrak našeg nesvjesnog. Uostalom, u našu orbitu kao i u našu kolektivnu svijest dospio je ne tako daleke 1930. godine (ne zaboravite da 80 godina u povijesti baš i nije neka cifra) donoseći sa sobom dotad neslućene strahote poput nuklearne bombe, logora smrti, masovnog i nemilosrdnog uništavanja i ljudi i majke prirode. Baš i nismo imali vremena da ga upoznamo. A i ni on baš nije neki tip za čavrljanje. Mada je magnetski privlačan. Baš kao i mnogi oni na rubu zakona, željni moći i bogatstva. Oni koji bi htjeli biti baš poput njega. Da je njihova zadnja. Kao i Plutonova. Ali, ako se Saturnu još i nekako možemo približiti – ne zaboravite on je i na nebu vidljiv golim okom – takav bliski susret s Plutonom baš i nije moguć. I dok su kod Saturna pravila jasna, kod Plutona baš i nisu. Pluton je slojevit i manipulativan – ponudi nam ono za čim svatko od nas najviše žudi ne bi li nas namamio u igru u kojoj će on vrlo brzo upravljati nama kao da smo marionete. Iako ćemo biti uvjereni da smo mi ti koji vodimo igru. Nezgodan je Pluton. Zapravo malo je reći nezgodan. Pluton spada u transpersonalne planete. A to znači da su daleko. I da kako god okrenemo da su veći od nas. I da se moramo sjetiti da smo samo ljudi. I da to što smo trenutno moćni, bogati, poznati ne znači ništa. Da može nestati u trenu. Da možemo umislimo li da smo veći od života i da nam nitko ništa ne može biti sravnjeni sa zemljom. I od gospodara postati sluga. Da ni sami ne znamo kako se to dogodilo. I da nas drže u šaci kao što smo mi nekad slavodobitno držali druge.

Život zna biti čudan. I nadasve prevrtljiv. Kao i ljudi sami uostalom.

Rewind

Oznake

neptun, pluton, uran

Razmišljam. Opet. A dobro znam da razmišljanje loše utječe na ten, na lakoću življenja. Na sve. 🙂 Ali razmišljam. Valjda je moja prirodna funkcija razmišljati. Razmišljam o istini, priznavanju istine, prihvaćanju istine. Što nije tako jednostavno kao što se čini. Bez obzira što neki astrolozi tvrde kako većina ljudi ne živi planete dalje od Saturna, nisam baš sigurna da je tako. Recimo iluzija. Mnogi od nas brižno njeguju svoje iluzije. Iluzije nas čuvaju od stvarnosti (Saturna) koja je često bolna i siva. Bježimo od svojih problema kroz alkohol, maštanje, filmove, glazbu. U jednoj mjeri to je normalno i neophodno no kako ćemo znati kada smo debelo prešli granicu između realnosti i sanjarenja? Kažem debelo jer Neptun upravlja nevidljivom granicom i jesmo li malo na ovoj ili onoj strani teško je odrediti. A to zapravo nije ni potrebno. Nego vratila sam se malo unatrag odnosno krenula sam od kraja. Od Plutona. Logika analize planeta i procesa koji predstavljaju kreće od Sunca pa završava s Plutonom. Ja sam razmišljala od Plutona unazad, baš kao što drvo života u Kabali možemo analizirati od vrha prema dnu, ali i obrnuto. Da sad malo skrenem s teme, taj pristup mi je dao neke nove uvide, ne samo u tarot nego i je izbrusio moje zapažanja i analiziranja kao takve.

Ako krenemo na taj način, prvo ćemo se susresti Pluton. Planetom toliko duboko zarinutim u naše nesvjesno da su ga i astronomi odlučili razvlastiti od statusa planeta. Tako da on sad spada ne zna točno u koju vrstu nebeskih tijela. Pluton predstavlja naše neosviještene osobine, ono što nikako ne bismo povezali sa sobom. Zato ćemo žestoko reagirati kada nas netko okarakterizira osobinom koja pripada dubokoj sjeni povezanoj s Plutonom. Ne, to nismo mi! Doživjet ćemo to kao uvredu ili ne tako rijetko, kao izazivanje. Poželjet ćemo uništiti onoga tko se usudio tako nešto reći o nama. Tako sam, na primjer, ostala zaprepaštena količinom mržnje na licima onih koji su promatrali sudionike gay pride-a u Zagrebu prije nekoliko godina. Ako homoseksualnost nema nikakve veze s njima, zašto onda tako burna reakcija? Zašto im se homoseksualci čine tako prijetećima? Pluton su naši tabui, sve ono što je zabranjena tema, o čemu se ne usudimo govoriti, čak pokušavamo na to i ne misliti. Ali jedini način da živimo cjelovit život je da integriramo našu „mračnu“ stranu u vlastitu osobnost. A kada to uspijemo učiniti, ni naš mrak ni „negativnosti“ neće nam se više činiti tako zastrašujućima kao što su nekad izgleda. Ipak, mada više ne žive u plemenima, mnogi ljudi još uvijek imaju itekako žive i zdrave tabue. A da bi zadržali tu idealnu sliku o sebi i vlastitom životu potreban im je Neptun.

Neptun, vladar opsjena i iluzija. Onaj koji nam pomaže da utonemo slatko u san nakon što smo, na primjer, prevarili muža/ženu, izdali najboljeg prijatelja, okrali susjeda… Neptun će nam pomoći da sve relativiziramo, da se opravdamo pred sobom i pred drugima, da bez beda ustvrdimo kako ´nismo napravili ništa strašno´. Kroz njegovu prizmu sami sebi izgledat ćemo bezgrješni i savršeni, praktički korak do svetice/sveca. Neptun nam pomaže da zaboravimo Pluton, da se pravimo da ono crno, tamno i mračno u našem životu ne postoji. Da živimo nešto poput romantičnog romana. Ali romantični romani su uvijek samo romani. Ne drže vodu u stvarnosti. Ali uporno pokušavamo svim silama živjeti bajku. Ne ide. Padamo u depresije i ovisnosti. Maštamo o nekom boljem životu koji nikako ne dolazi. Pokušavamo sve i svašta – od psihoterapije do skidanja uroka. Od svega brzo odustanemo. Ipak, ako smo doista spremni nešto promijeniti, nakon tabua i iluzije dolazi – istina.

Ili Uran. Zato i nije čudno što je jedan od njegovih simbola munja. Munja, koja može osvijetliti i najmračniju noć. Pred kojom nema skrivanja. Uostalom, čuli ste i za kuglaste munje koje ulaze u zatvorene i naizgled sigurne prostore. Pa ima ona priča o gromu iz vedra neba. Zapravo nebo uopće nije vedro, oblaci su se već davno skupili, ali su visoko pa ih ne vidimo. I onda se nađemo iznenađeni kada nas pogodi. Grom. Ili istina koju Uran/grom predstavlja. Zapravo tek nakon što smo odmakli od sigurnosti koju predstavlja stabilan, a tako omraženi Saturn, dolazimo do Urana. Jesmo li doista spremni suočiti s istinom? Mnogi od nas smatraju da jesmo. Ja kažem da mnogi od nas nisu. Pa čak uključujući i mene. Sjećam se još jedne moje davne naivne tvrdnje u kojoj sam zagovarala govorenje istine pod svaku cijenu. A onda me moja sugovornica, s prilično jakim Uranom u horoskopu, upitala: „A ti stvarno misliš da bi mogla podnijeti istinu u svakom trenutku?“ Rekoh da sam spremna, ali ipak… Puno sam kasnije o tome razmišljala. I uglavnom nisam bila sretna kada su mi, u većini slučajeva, dobronamjerni prijatelji rekli iskreno neke stvari. A i moj Uran je jak u horoskopu pa i nije baš da nosim ružičaste naočale i skrivam se od istine.

Moram na kraju zaključiti da je za većinu nas najbolje ravnati se po onoj primorskoj ´hvali more, drž´ se kraja´. Odnosno, astrološkim rječnikom rečeno, hvali Plutona, Neptuna i Urana, drž˙ se Saturna. Budi realan. Budi prizemljen. Jer nije ni to lako naučiti. Mada mislimo kada su nam dana ova materijalna tijela da se to podrazumijeva samo po sebi. Nauči se vladati sobom i svojim čulima. Kad to uspiješ, onda možeš početi upoznavati sebe. Prošetati, ali ne i ostati na razini transpersonalnih planeta. Osim ako ne pronađeš načina da živiš van svog tijela ili u nekoj drugoj dimenziji. Ako si spreman spoznati istinu, razgrnuti veo iluzija i suočiti se sa svojim tabuima, možeš početi živjeti cjelovitiji život. Ne zaboravljajući da učenju i iskušenjima nikada nema kraja. I da ćeš ponekad baš poput lunarnog Raka ići dva koraka nazad, a jedan naprijed, bez obzira što misliš da to ne zaslužuješ.

Sick and tired

Oznake

pluton

Nisam mislila da će biti ovako. Očekivala sam gore. Ili barem ono što se meni činilo gore. Još jednom sam podcijenila potmuli učinak Plutona. Pogledam li to s vedrije strane, imat ću o čemu pričati i moje znanje o Plutonu će biti praktično, ne više ono teoretsko iz knjiga. Ali uvijek me nanovo iznenadi život, njegovo bogatstvo sadržaja i simbola. I bez obzira što se osjećam točno tako kao što naslov kaže, još uvijek sam zadržala moj analitički pristup jednim dijelom i čudim se, čudim se, čudim.

Dakle, prijeđimo na stvar. Pluton ruje po mom horoskopu temeljito već od prošle godine. Tema koju najviše potencira su obiteljski odnosi što u užem što u širem krugu. Bilo je tu svega – igara moći, prikrivenih ucjena, neočekivanih smrti, osjećaja očaja i bespomoćnosti. I sve onako kako to Pluton najbolje zna – izvana sve izgleda tako jednostavno i bezazleno, a kada zakoračiš samo malo unutra – scene iz horor filmova, spletke tako perfidne da ih ne bi smislio ni najbolji romanopisac, krvi do koljena i više. I svi se prave kao da se ništa ne događa. Kao što nitko nije znao ništa kada je Had ugrabio Koru. Zemlja se otvorila i progutala svaki trag.

Ipak, kao što znamo (valjda), najveći dio plutonijade odvija se u podzemlju. U mraku. Gdje se snalazimo opipavanjem i napipavanjem pa u jednom posve neočekivanom trenutku možemo shvatiti kako smo dotakli nešto ljigavo i odurno. Da, Plutonske teme nisu nimalo ugodne. Nisu one o kojima želite raspravljati u sunčano popodne uz kavicu. Mučno vam je od njih, rado biste da uopće niste o njima ništa ni čuli. Ali kada je Pluton aktivan u vašem horoskopu to neće biti moguće. Ili se možete praviti da se ništa ne događa i tonuti sve dublje i dublje u beživotnost.

Iako sebe smatram analitičnom osobom koja ne promatra život oko sebe na jednostran način, mnoge osobe, odnosi i situacije dobile su za mene nove dimenzije. O kojima nisam htjela razmišljati ili ih nisam htjela sagledati na taj način. Prirodno sam sumnjičava pa iza svega što izgleda sjajno i savršeno slutim postojanje nečega mračnog i prilično daleko od savršenog. Neki to mogu nazvati cinizmom ili čak sarkazmom, ali nažalost događaji u posljednjih godinu i pol dana su me uvjerili kako sam u pravu.

Druga stvar koja je muči je neprihvaćanje i potiskivanje tamnog (ali ne nužno i negativnog) aspekta u sebi osoba s kojima sam familijarno okružena. Sa mnom se prilično okrutno igraju moji vlastiti demoni (i sad i zapravo uvijek i oduvijek) dok mi se mnogi nastoje prikazati anđelima bez mane. A ja se osjećam sve gore i gore u tim situacijama. Zapravo, htjela bih iskočiti iz kože. Ali iz svoje kože se ne može. Tako je to.

I iako mi je jasno da je ostalo još malo (uza sve one druge tranzite koji me čekaju u sljedeće dvije godine) i da će ovom procesu doći kraj, svega mi je dosta. I ljudi i sebe i svega. Ma baš se osjećam tako. Muka mi je i umorna sam.