Za svako rješenje postoji problem

Oznake

mjesec, pluton, saturn

Da, tako to ide kod nekih ljudi. Nesretni, nezadovoljni, negativni, uvijek se vrte u zatvorenom krugu loših događanja u životu, ne uspijevajući ili možda zapravo ne tražeći izlaz iz svoje situacije. Moramo priznati, iz obrazaca nije lako izaći, zato se i zovu obrasci. Obrasci su naučeno, poznato, davno usvojeno ponašanje. Obrasci su naš okvir ponašanja, s uvijek istim očekivanjima i istim rezultatom. Ako je naš obrazac ponašanja dobar i kvalitetan, onda ćemo očekivati da će sve završiti što je najbolje moguće, ali ako je negativan… Ponekad se čini da u ovakvim situacijama spasa nema i da će se uvijek ostvariti najgori mogući scenarij. I ne samo to. Ljudi ‘zaraženi’ negativnim obrascima teški su ne samo sebi nego i onima oko sebe, a tijekom godina se povećava krug ljudi koji ih u širokom luku zaobilaze jer jednostavno više nemaju energije ni vremena kako bi ih dotični opterećivati svojim problemima. Svakome od nas je dovoljno svojih vlastitih problema.

Astrološki, najprimitivniji, ali i najuporniji obrasci ponašanja pokazani su pozicijom natalnog Mjeseca. To su obrasci koje smo stekli u ranom životnom razdoblju, obično tijekom prve tri godine života. Velikim dijelom za nastanak ovih obrazaca ‘krivo’ je naše rano okruženje, posebno majka (eh, uvijek su nam krive te mame). Tijekom prve tri godine života naši instinkti za preživljavanje potiču nas da osluškujemo ono što se događa oko nas, da se prilagodimo i reagiramo najbolje kako bismo opstali i preživjeli. Dijete u toj dobi nije samostalno ni na koji način i ovisno je u potpunosti od milosti odnosno nemilosti osoba koje se za njega brinu. Ovi obrasci ponašanja duboko su nam usađeni i kako bismo ih pokušali promijeniti (ovo ‘pokušali’ nije slučajno ovdje jer svaka promjena se zapravo sastoji od puno pokušaja, uglavnom neuspješnih) najprije ih moramo osvijestiti, a tek onda pokušati korigirati. To je posao za cijeli život.

Kasnije, obrasci ponašanja su dobrim dijelom rezultat sudaranja našeg entuzijazma s društvenim okvirima unutar kojih bismo navodno trebali funkcionirati i radi toga ciljevi koje pokušavamo ostvariti čine nam se nedostižnima pa možemo postati obeshrabreni i malodušni. Netko će se pomiriti i prihvatit zadane okvire i unutar njih otkriti kreativne mogućnosti dok će drugi vrijeme gubiti udaranjem o zid istih tih okvira, biti zbog toga krajnje očajni, tvrditi kako život nije fer i kako jednostavno ništa nema smisla. Na koji vam to planetarni princip sliči? Prilično dobro ovu situaciju možemo poistovjetiti sa Saturnom, starim krivcem za sve naše probleme, onim koji nas ograničava i deprimira, onaj koji nam ukazuje na surovu i neizbježnu realnost. Osobe s naglašenim Saturnom mogu biti zamorne i smrtno ozbiljne, one koje će unijeti sivilo u svaki sunčan i vedar dan te će nam dati savršenu formulu kako da vidimo da je čaša zapravo uvijek poluprazna. No da ne ispadne kako je Saturn izvor svih zala, jak Saturn može dati izvanredan smisao za humor te osobu koja je svjesna vlastitih i vanjskih ograničenja no neumorna je i strpljiva u iznalaženju rješenja kako bi ih nadišla.

Ipak, ako govorimo o kralju svih fatalnosti i garantirano loših završetaka i dramatičnih scenarija, njegovo ime je definitivno Pluton. Često ga doživljavamo kao neizbježnu sudbinu, a kada kažemo sudbina očito je da uglavnom mislimo na nešto loše i negativno. Jer kao sudbina ne može biti prosperitetna. I kao ne možemo napraviti baš ništa kako bismo promijenili svoju sudbinu. Netko je davno rekao da je sudbina karakter, a karakter sudbina. Iz toga proizlazi da jedino mijenjanjem ili modificiranjem vlastitog karaktera možemo promijeniti svoju sudbinu. Nedavno sam slušala jednog budističkog učitelja koji je rekao da ne možemo promijeniti ono što nam se događa, ali da možemo promijeniti način na koji ćemo na te događaje reagirati. Nešto je slično rekao C.G.Jung koji rekao da je slobodna volja kada rado učinimo ono što moramo učiniti. Puno je moranja u našim životima. Zato možemo odabrati da promijenimo stav i uljepšamo si dan. I tako iz dana u dan. Uostalom, nije ni Pluton tako crn kao što izgleda. U njegovim dubinama kriju se naša najveća bogatstva. Samo se bojimo što će biti ako ih otkrijemo i iznesemo ih na svjetlo dana. Onda više nećemo imati isprike za vlastite nesigurnosti, nezadovoljstva i neuspjehe jer će biti posve jasno čime sve raspolažemo, a zapravo to ne želimo upotrijebiti. Pa je, kao i uvijek, sva odgovornost zapravo naša.

Zli momci

Oznake

mars, saturn, škorpion

Svako toliko pročitam neku zloguku astrološku prognozu koja nas upozorava na veliku katastrofu, ukazuje kako je na nebu strašan aspekt koji će nam zagorčati život te da se pazimo i čuvamo. Slažem se, astrologija i služi kako mi nam pomogla da se lakše nosimo sa životnim nedaćama, da znamo kada što činiti i kada ne. Ipak, mislila sam da su već prošla vremena kada smo njome strašili one koji je ne poznaju i da pripada prošlosti podjela na one dobre i loše pozicije u horoskopu. Jer nije svako zlo za zlo – kroz teška iskušenja najviše naučimo, a niti je svako dobro za dobro – da nam sve u životu glatko ide zapravo bismo u konačnici postali nezadovoljni i nesretni i nikad nam ne bilo dosta obilja ni sreće u kojem obliku. Ono što me potaklo na pisanje ovog teksta je nešto ‘zlo’ što se trenutno događa na nebu, a u pitanju je konjunkcija Marsa i Saturna u znaku Škorpiona. Sve zlo do zla, ne znam koje je zlo veće. Dakle, hvatajte se za glavu dok još nije kasno! No otkud zapravo korijeni takvog razmišljanja?

Tradicionalno, Mars i Saturn spadaju u malefike odnosno u našem prijevodu zlotvore. Mars je mali malefik odnosno mali zlotvor dok je Saturn veliki malefik odnosno veliki zlotvor. Kada analiziramo ulogu Marsa odnosno Aresa u mitologiji ona je prilično minorna – on se pojavljuje u nekoliko mitova gotovo u sporednim ulogama iako je sastavni dio grčkog panteona. I u onim mitovima u kojima se pojavi baš se ne iskaže – u ljubavnom zagrljaju s Afroditom zatiče ih njezin muž i osramoćuje ga pred svima, kada krene u rat izgubi jer nema razvijenu strategiju i usijane je glave. Astrološki, Mars predstavlja naše agresivne porive, način na koji se borimo za svoje ciljeve, način na koji napadamo i način na koji se branimo. Nije mi jasno što je u tome loše, zdrava agresivnost ili ono što bi psiholozi danas nazvali asertivnošću poželjna je i potrebna osobina kako bismo preživjeli i živjeli. Da ne govorimo koliko je ta osobina bila potrebna nekad kada se čovjek borio s prirodom na život i smrt. Danas nije neobično što agresivnost/asertivnost nije poželjna osobina jer puno toga za nas rade strojevi, a mi smo kao vrsta pacificirani. Međutim, zabrinjava što je agresivnost stavljena na stup srama i što je postala devijantna osobina što najbolje možemo vidjeti iz načina na koji se prezentira u medijima. S druge strane, okruženi smo i bombardiranim ekstremnim nasiljem u vijestima, filmovima, časopisima. Pa me možda zato ne mora čuditi što ima još onih koji Marsa i dalje doživljavaju zlotvorom.

Saturn je posljednji vidljivi planet golim okom sa zemlje i dugo je predstavljao granicu našeg poznatog svijeta, možda još bolje rečeno kraj svijeta. A kada je nečemu kraj, onda je to zastrašujuće. Status zastrašujućeg Saturn je zadržao i dan danas unatoč tome što su poslije njega otkriveni Uran, Neptun i Pluton, nama ljudima posve strani principi s kojima se ne možemo tek tako identificirati nego ih tek promatrati iz daljine. Ali rado bismo preskočili Saturn i vinuli se u visine ili dubine ovisno već o kom planetu se radi i onda tresnuli o zemlju ili bez daha izronili jer se ne možemo nositi s onime što transpersonalni planeti zapravo predstavljaju. A da bismo im se jednom možda mogli doista i približiti moramo savladati lekcije omrznutog nam Saturna. I zato je valjda zaslužio da ga zovemo velikim malefikom. On predstavlja ograničenja, strahove, autoritete, zahtjeva od nas da budemo ustrajni i strpljivi, da živimo dan za dan, da idemo korak po korak. Niti jednu pojedinost naših lekcija ne smijemo preskočiti, ako to i uspijemo, Saturn će se već pobrinuti da u sljedećoj turi dobijemo još težu i zahtjevniju lekciju. U današnje doba Saturnov način nije popularan iako smo okruženi s mnoštvo ograničenja i zabrana no stvara se dojam da smo nevjerojatno slobodni i da možemo činiti što god poželimo. Pa probajte raditi što god vam padne napamet kada vam je sve tako dozvoljeno. Na primjer, zapalite cigaretu tamo gdje je zabranjeno.

I sad još na kraju, Škorpion. Po nekim rang listama koje kruže okolo spada u znakove kojih se u, najmanju ruku, ljudi boje, ako se već ne usude otvoreno reći da ih ne vole. Doduše, oni se svojski trude podgrijavati tu pretpostavku kako su opasni i osvetoljubivi. Nije da nisu, ali ni vrag nije tako crn kao što izgleda pa tako ni Škorpioni nisu tako loši kao što želimo o njima misliti. I koliko god bili uvjereni u to, ne postoje ni dobri ni loši znaci postoje oni s kojima se bolje i oni s kojima se gore slažemo. I to je sve.

Konjunkcija Marsa i Saturna u znaku Škorpiona sigurno nije lagan stvar. Ali možda nas nečemu može naučiti – kako da ono što činimo činimo temeljito, kako da prihvatimo trenutna ograničenja, kako da naučimo vladati vlastitim instinktima i shvatimo da ih možemo staviti u vlastitu službu, a ne da ih potiskujemo ili dozvoljavamo da prave cirkus od našeg života. Za početak, moramo bolje sebe upoznati i ne kriviti za ono što nam se događa nekog drugog pa tako ni astrološke pozicije. I Mars i Saturn i Škorpion zli su momci, barem po općem uvjerenju, međutim, možda ipak imaju svojih kvaliteta? Vrijedi o tom razmisliti.

Kreativnost po narudžbi

Oznake

saturn, sunce

 

Pitate se kako kreativnost može biti nešto naručeno? Pa i ne može. Barem ne ono što nazivamo pravom, istinskom kreativnošću. Koliko god se možemo potruditi da napravimo nešto kreativno, teško ćemo uspjeti moramo li to učiniti unutar strogo zadanih granica. Po definiciji, kreativnost je spontana aktivnost, vrlo slična igri, nesklona pravilima i strukturom. Jer ako robuje nekom zadanom obrascu, onda to više nije kreativnost.

Kreativnost povezujemo s petim poljem horoskopa i njegovim prirodnim vladarom Suncem. Kada govorimo o razvoju i značajkama Sunca u horoskopu možda je najtočnija definicija da je Sunce zapravo proces, a ne skup nekih određenih i statičnih osobina. Kvalitete i sadržaje onoga što predstavlja Sunce u našem osobnom horoskopu je nešto čime se bavimo i otkrivamo cijeli život kroz procese osobnog razvoja i sazrijevanja. Sunce je naše istinsko biće, naše pravo ja, naše životno i duhovno središte. Svi ostali planeti u horoskopu u službi su razvoja i očuvanja integriteta našeg natalnog Sunca. Kakav značaj Sunce ima u horoskopu, takvo mu je značenje i u našem planetarnom sustavu – Sunce je u njemu jedina zvijezda, izvor topline i svjetlosti.

Kada govorimo o pravilima i strukturi, govorimo o Saturnu. Saturn je planet izvjesnosti i sigurnosti, teži nepromjenjivosti i konkretnosti. On je planet tradicije, materije i konkretizacije. Znakovi kojima Saturn vlada su Jarac i Vodenjak, znakovi su kojima su u životu važni principi – za Jarca to su principi materijalnog svijeta, za Vodenjaka to su intelektualni principi. I jedan i drugi znak vole definirane situacije čak i Vodenjak koji je usmjeren ka budućnosti no i za tu koliko god daleku budućnosti ima već razrađenu projekciju. Tu nema mjesta za neizvjesnost kreativnost procesa, svi parametri se moraju unaprijed već znati.

Ali zašto ja zapravo ovo pišem? Recimo da se nalazim u situaciji kada je pred moju kreativnost postavljeno izvjesno ograničenje. I radim po narudžbi, što se mene tiče posve nepotrebno. Pa osjećam kako moja kreativnost kopni i kako umjesto očekivanog dobrog rezultata upadam u sivilo i jednoličnost. Što je meni osobno krivo. Ali što ćemo, narudžba je narudžba. 

Tajna vještina

Oznake

saturn

Piše jedna moja kolegica na društvenoj mreži kako joj nije jasno gledajući svoju bebu kako od savitljivih i elastičnih bića u djetinjoj dobi postanemo krute odrasle osobe. Ja joj odgovaram – Saturn. Ne znam je li me razumjela. Mi astrolozi za ostatak svijeta često razgovaramo nekim čudnim jezikom za nas tako prirodnim, a za druge egzotičnim. Nego, koje veze Saturn ima s malom djecom i odraslima?

Kada smo jako mali ne poznajemo ono što kasnije podrazumijevamo pod temom Saturna. A to su granice, strahovi, pravila, zakoni. Okruženi smo obitelji koja se trudi zadovoljiti naše potrebe i štiti nas od vanjskog svijeta i opasnosti koje on nosi. Posebno prve tri godine bića smo instinkata, upijamo ono što se oko nas događa poput spužve, prilagodljivi smo i u mentalnom i tjelesnom pogledu. Negdje poslije treće godine života dolazi u kontakt s vanjskim svijetom na neki način – u to doba većina djece krene u vrtić suočavajući se s pravilima i ograničenjima, sa svijetom i ljudima koji više nisu usmjereni k tome da zadovolje njihove potrebe i kojima nisu centar svijeta. To je trenutak kada je Saturn u prvom napetom aspektu sa svojom natalnom pozicijom, u aspektu polukvadrata. Ako se to ne dogodi tada, onda će se sigurno dogoditi u vrijeme Saturnovog kvadrata oko sedme godine života – perioda kada krećemo u školu i postajemo dio društvene mašinerije što ćemo vjerojatno biti sve do kraja našeg zemaljskog života. Od tog razdoblja nadalje Saturn postaje neizostavni dio naše svakodnevice – obaveze, ograničenja, strahovi, zakoni. Učimo se disciplini i rutini, postajemo kruti. Živimo u svijetu onoga što činimo i posljedica istih tih naših djela. Zaboravljamo našu djetinju spontanost i savitljivost. Ako je ne naučimo vježbati.

Ono što me najviše asocira na vježbanje fleksibilnosti je joga. Disciplina. Čim se spomene disciplina prva asocijacija je odmah Saturn. Doista, disciplina je čisto Saturnska stvar, nešto što zahtjeva ustrajnost, kontinuiranost, odricanje, posvećenost. No prakticirajući jogu naše tijelo opet postaje fleksibilno i istovremeno jako, polako, dan za danom, asanu za asanom. Polako se mijenjaju naši tvrdi stavovi, naša svijest postaje otvorenija. Joga je kombinacija Neptuna i Saturna, dva, rekli bi neki, zakleta neprijatelja no koja mogu surađivati upravo u ovakvim disciplinama i pridonijeti i tjelesnom i mentalnom i duhovnom boljitku. Pa ćemo se opet osjećati kao dijete u srcu, a imati mudrost odrasle osobe. 

Zdrava distanca

Oznake

saturn, vaga

 

 

Ovih dana primila sam poslovno pismo s puno ‘poštovana’, ‘na usluzi’, ‘umoljavamo vas’ i još tonu sličnih izraza. Hm, nije da nisam pobornik formalne komunikacije. Ne volim ni kada mi netko priđe odmah s ‘ti’ i ponaša se kao da smo zajedno ovce pasli (tu kod ovaca ne mogu se ne prisjetiti mog prijatelja koji je konobarici koja mu se obraćala s ‘vi’ na kraju upitao: „A jesmo li mi možda zajedno ovce pasli?“ Ona je naravno odgovorila s ‘ne’ pa je on nastavio na to da je mislio da jesu kada mu se obraća s ‘ti’. Žena nije znala kud će od nelagode. Kraj zagrade.) Od naglog i nepotrebnog prelaženja na ‘ti’ imam nažalost loša iskustva i s takvim stilom povezujem osobe koje su mi se na svaki način htjele nametnuti dozvolila im ja to ili ne. Osoba sam koja dobro čuva vlastiti prostor i žestoko brani osobne granice. Neki bi rekli prežestoko, ali smatram kako je to osobna stvar, ja njima ne tupim kako da oni brane svoje vlastite.

Kada govorimo o osobnim granicama, možemo govoriti o podznaku ili ascendentu kojem je prirodni vladar Ovan odnosno Mars, vladar ovog znaka. A on po defaultu brani svoje granice. Ipak, pojam granica, ograničavanja, graničenja i sličnih stvari i pojmova definitivno je Saturn. Neću spominjati sve ono po čemu je zloglasan. Ajmo reći kako je to loše izražavanje Saturna ili Saturn vulgaris. Ali Saturn je i prima materia u alkemiji, materijal od kojeg jednog dana može nastati zlato. Pa vi sad vidite. Dakako, taj proces alkemijske transformacije je često zamoran i dugotrajan no isplati se. Isplati. Ali nisam htjela ni o alkemiji ni o granicama. Nego o distanci.

Distanca je isto stvar Saturna, ali onog izbalansiranog. Onako kako ja doživljavam Saturn u Vagi. Vagi koja ima toliko smisla za strategiju i taktična je. Vagi, koja zna što u kom trenutku napraviti ili reći, a da ne bude ni prenapadna ni preformalna. Vaga, koja zna što je to zdrava distanca. E to je ono što smatram jednom od ponajboljih osobina Saturna u znaku Vage. I mogu reći kako je izražavanje Saturna u Vagi jedna vrst umjetnosti. Savršenog balansa. Koji nije lako postići. Treba puno raditi, puno učiti, puno vježbati. I biti discipliniran. Tako da na kraju ne ispadneš formalan i smiješan nego baš onako kakav trebaš biti. Lako reći. Teško postići. Saturn u Vagi.

Problemi s granicom

Oznake

saturn

Jedna od mojih klijentica rođena je u jednoj od naših susjednih istočnih zemalja. Visokog je obrazovanja, na dobrom je radnom mjestu, studirala je u mom gradu, svidio joj se grad pa se potrudila i našla posao ovdje. No bez obzira na njezinu otvorenost i spremnost prilagođavanja okruženju u kojem živi, pripadanje određenoj kolektivnoj svijesti i okruženju u kojem je odrasla je očigledno. Priznajem, mi koji smo odrasli ovdje na Kvarneru suzdržani smo i oprezni u kontaktima, ponekad cinični i podrugljivi, sve je to karakteristika mog rodnog kraja. Kao i to da možete raditi sa sobom što god želite dok ne smetate druge. Sada će vam možda biti jasno zašto je punk cvjetao ovdje i zašto se previše ne uzbuđujemo oko ispada Leta 3. Dakle, moja klijentica rođena je istočnije, gdje su granice mekše, ljudi ležernije govore o svojim intimnim stvarima, a i vrijeme je često relativan pojam. Pa sam ja tako s njom imala tih problema s dolaženjem i kašnjenjem. U privatnom životu nisam baš neki striktan tip, ali kada se dogovorimo neke stvari poslovno (a meni je astrologija i posao) onda očekujem da se i ja i druga strana držimo dogovora. Ali kod moje klijentice nije bilo tako. Pa me malo naljutila. Pa se čudila što sam ljuta. Jer u njezinom mentalnom sklopu ona nije učinila ništa strašno. I da se razumijemo, i nije. Ali također ne može me imati na raspolaganju kako se njoj to svidi.

Kada govorimo o granici s njom problem imaju i naši sjeverni susjedi. Koji bi pomicali granicu južnije jer im se čini da smo im mi nešto uzeli. Kada sam jednom bila u društvu naših sjevernih susjeda povela se ta tema pa su mi onako u šali dobacili da bi im mi mogli dati malo mora kao i onako ga imamo previše. Nije im se baš svidjelo kada sam im odgovorila gdje bismo stigli da smo tako dijelili ono što je naše što njima, što našim istočnim susjedima. Što se mene tiče, ja sam postavila svoje granice zahebancije, a i ona državna granica je za mene posve jasna i definirana. Ali zapravo nije ni čudno što se takve stvari događaju. Naše nove države stare su manje od dvadeset godina. Naša nekadašnja država imala je utvrđene granice nekih 45 godina, raspala se početkom devedesetih i nastale su nove granice – neodređene, nejasne, krhke. I te granice treba još utvrditi – i svoje vlastite i granice međusobnih odnosa. Jer, više ne napasamo ovce zajedno. Da, možemo surađivati, ali ako se zna gdje je kome granica i da jedni druge i te granice međusobno poštujemo.

A poštovati granice znači poštovati Saturna. Sigurna sam da vam je nedostajalo da pišem o njemu. A kao što znate, to nikad nije laka zadaća. Jer ljudi granice uglavnom poštuju zato što ih netko na to natjera, zato što ih obvezuje zakon, zato što će ih netko kazniti ako prijeđu neke granice. I tako kod većine ljudi ulogu Saturna igra netko drugi – država, roditelji, poslodavci. Eh, kakav bi ovo bio svijet da taj osjećaj za granice, tuđe i vlastite, integriramo u svoju osobnost, da budemo doista odgovorni za svoje postupke. Onda bismo mogli doista biti slobodni. Svi mi puno govorimo o slobodi. Ali želimo li doista biti slobodni? Želimo li doista prihvatiti odgovornost (za sebe)?

Granica 2

Oznake

neptun, podznak, saturn, sedmo polje

Znala sam da sam pisala post pod ovim naslovom, ali nisam znala koliko je to bilo davno i o čemu sam uopće pisala. Kako god, danas želim pisati o nečemu drugom. U granicama u odnosima. Odnosno o prelaženju tih granica ili dolaženju do ruba istih tih granica. Naši odnosi su prilično složena stvar. Mada bi trebali biti jednostavna. Ali tako je to, teorija je jedno, praksa je nešto sasvim drugo.

Svatko od nas ima ono što nazivamo osobnim granicama. A priori, granice bismo povezali sa Saturnom i njegova pozicija u horoskopu govorit će jednim dijelom kako stojim po pitanju granica no ipak ne možemo se osloniti samo na tu poziciju. Obrambeni mehanizmi naše osobnosti predstavljeni su podznakom ili ascendentom. Ovisno o tome koji je znak na osi našeg ascendenta, koji se planet u njemu nalazi i koji je planet/planeti ga aspektiraju naša granica prema vanjskom svijetu biti će jasna i konkretna – na primjer ako imate podznak u Jarcu ili Saturn u aspektu s ascendentom, promjenjiva i nestalna ako je podznak u Blizancima ili nejasna i neodređena ako je podznak u znaku Riba ili Neptun u aspektu s njim. Međutim, kao i svaka kuća i prva kuća (koja slijedi u nastavku podznaka ili ascendenta) ima svoju komplementarnu, suprotnu kuću – sedmu kuću. Ako se podznakom branimo od svijeta, sedma kuća je mjesto gdje ulazimo u svijet i svijet u ulazi u nas. Pozicije u sedmoj kući govorit će kakve su naše granice u partnerskim odnosima i općenito u kontaktima s javnošću – jesmo li oprezni, otvoreni, razigrani, koketni…

Kad sam spomenula na početku Saturn kao svojevrstan sinonim za granice netom nakon toga na pamet mi je pao Neptun kao sinonim za nepostojanje granica, stapanje svega sa svime, signifikator idealnog stanja koje iskusimo tijekom prenatalne faze u majčinom trbuhu i kojeg nastojimo stalno pronaći kasnije tijekom života. Neki pri tome koriste i opojna sredstava kako bi im pomogla omekšati granice realnosti koja im je nažalost često preteška i presumorna. Jak Neptun može vam dati izražen senzibilitet, ali i nedostatak osjećaja za granice drugih ljudi pa se neprestano možete zalijetati u zidove njihovih osobnih granica konstantno imajući osjećaj odbijanja i odbačenosti od cijelog svijeta.

Granice su vrlo osjetljivo područje u našim odnosima. Različito poimanje granica može biti prepreka u uspostavljanju kvalitetnih odnosa. Uostalom, pitanje je koliko nekoga želite blizu pripustiti. I želite li ga uopće pripustiti. Ako imate jak obrambeni sustav, netko koga ne želite blizu može napadati koliko hoće no vi ćete naći načina kako se obraniti. Čak i kada ste s nekim već u nekoj vrsti odnosa i tada možete imati utvrđene granice. Na taj način određujete što mu u tom vašem odnosu dozvoljavate, što ne. Naravno, sve je lako ovako teoretski. U naše odnose često/uvijek se upletu emocije, naši i tuđi kompleksi, međuovisnost s drugim odnosima. I onda se dogodi da popustimo. Da pomičemo granice. Ali čak i tada, kada povećavamo razinu svoju tolerancije i to ima svoju granicu odnosno svoja ograničenja. U jednom trenutku, čaša se prepuni, prijeđe se preko krajnje granice. I onda reagiramo. Branimo svoje granice, tjeramo uljeze, često iznenađene. Ako ste tolerantni, ljudi znaju imati osjećaj da im je sve dozvoljeno. Ali to uopće ne mora biti tako. Poštujte tuđe granice. Jer ako ih poštujete, onda možete tražiti i da oni poštuju vaše.

Tamna strana 2

Oznake

pluton, saturn

Danas sam, tijekom jednog bizarnog događaja, shvatila koliko je u svakome od nas intenzivna borba dobra i zla, svjetla i tame, pozitivnog i negativnog ili kako god to želite nazvati. Ako pratite što pišem, znate da ne volim stvari dijeliti na dvije ekstremno različite ili suprotne kategorije nego da je moj svijet obojan raznobojnim nijansama. I nadam se da će moj svijet takav i ostati. Ali ipak, ono što se danas dogodilo potaklo me na razmišljanje. Jer danas sam srela osobu koja je prešla na tamnu stranu. Uzeo ju je novac, moć, status. Zaboravila je da postoji realan svijet. Jer u njezinom svijetu ona je bog i nema drugih bogova do nje. Pitam se hoće li tu drskost platiti. Vrijeme će pokazati.

Ja sebe ne smatram ni savršenom ni idealnom. I u meni se bore isti demoni kao i u svakom od nas. Samoljubivost, samoživost, pohlepa, sebičnost, zavist, ljubomora, posesivnost, zloba… da ne nabrajam više. Svako toliko jedna od ovih ´krasnih´ osobina dođe na dnevni red da se s njom borim. Nekad uspijem, nekad me na kratko neka od njih savlada. Ipak nastojim držati na uzdi svoje demone da ne divljaju. Kada bismo astrološki opisali ono što ja ovdje zovem demonima onda bi to mogli biti Saturn i Pluton. Saturn je još od početka svijeta i astrologije glavni krivac za sve ono što se nam se loše dogodi. Kao da postupci koji činimo nemaju baš nikakve veze s nama. Jer izgleda da i dan danas, kada se ljudi ponose kako smo prosvjećeni i slobodni, taj mračni Saturn vlada onime što činimo. I kriv je još uvijek za sve. I mnogi na spomen Saturna zadrhte. I ne vole ga kako ljubitelji astrologije, tako ni sami moji kolege astrolozi. Da, Saturn nije neki tralala planet koji obećava svijet na dlanu, ali je princip pravednosti i ravnoteže – kako sijete, tako ćete i žeti. A to što mnogi misle kako su toliko osobiti pa za njih ne vrijede pravila kao i za sve druge, bojim se da je samo njihov problem. Jer Saturn jednako strogo promatra svakog od nas. I dijeli packe po zasluzi. Kao i nove odgovornosti za one koji su savladali svoje lekcije. Ipak, iza njegove hladne vanjštine krije se mudrost koju dijeli odabranima. I kada mu se približite, ovaj se strogi starac pretvara u brižnog učitelja. Neki misle kako će nesigurnost i strahove koje Saturn predstavlja prevladati potpunom kontrolom nad svim što im se u životu događa. Za neke je to stabilna profesionalna ili društvena pozicija, za druge je to obitelj, za treće pak novac. Iako Saturn povezujemo s materijom, uvijek nekako imam dojam kako im se Saturn uvijek nekako iz prikrajka smije – ima on i smisla za humor. I uvijek se sjetim riječi Roberta Handa kojom opisuje tranzit Saturna kroz drugo polje horoskopa – „… ako vam novac onemogućava da shvatite koje su prave vrijednosti u životu, Saturn će vam ga oduzeti…“. Zgodno.

Drugi ´demon´ je zasigurno Pluton. On je utonuo još dublje u mrak univerzuma, kao i u mrak našeg nesvjesnog. Uostalom, u našu orbitu kao i u našu kolektivnu svijest dospio je ne tako daleke 1930. godine (ne zaboravite da 80 godina u povijesti baš i nije neka cifra) donoseći sa sobom dotad neslućene strahote poput nuklearne bombe, logora smrti, masovnog i nemilosrdnog uništavanja i ljudi i majke prirode. Baš i nismo imali vremena da ga upoznamo. A i ni on baš nije neki tip za čavrljanje. Mada je magnetski privlačan. Baš kao i mnogi oni na rubu zakona, željni moći i bogatstva. Oni koji bi htjeli biti baš poput njega. Da je njihova zadnja. Kao i Plutonova. Ali, ako se Saturnu još i nekako možemo približiti – ne zaboravite on je i na nebu vidljiv golim okom – takav bliski susret s Plutonom baš i nije moguć. I dok su kod Saturna pravila jasna, kod Plutona baš i nisu. Pluton je slojevit i manipulativan – ponudi nam ono za čim svatko od nas najviše žudi ne bi li nas namamio u igru u kojoj će on vrlo brzo upravljati nama kao da smo marionete. Iako ćemo biti uvjereni da smo mi ti koji vodimo igru. Nezgodan je Pluton. Zapravo malo je reći nezgodan. Pluton spada u transpersonalne planete. A to znači da su daleko. I da kako god okrenemo da su veći od nas. I da se moramo sjetiti da smo samo ljudi. I da to što smo trenutno moćni, bogati, poznati ne znači ništa. Da može nestati u trenu. Da možemo umislimo li da smo veći od života i da nam nitko ništa ne može biti sravnjeni sa zemljom. I od gospodara postati sluga. Da ni sami ne znamo kako se to dogodilo. I da nas drže u šaci kao što smo mi nekad slavodobitno držali druge.

Život zna biti čudan. I nadasve prevrtljiv. Kao i ljudi sami uostalom.

Dječja posla

Oznake

saturn

Prije mjesed-dva nas je na poslu telefonski automat našeg dragog telekomunikacijskog operatera obavijestio kako je naša potrošnja za ovaj mjesec neuobičajeno visoka i da bi bilo dobro da provjerimo svoje pozive. !? U uredu baš i ne telefoniramo previše, posebno ne onako kao što to znam vidjeti u uredima državne uprave. Pa se onda zaposlenici državnih nam tvrtku čude što su im zabranili zvanje mobilnih brojeva. Možete misliti koje su cifre bile na računima istih tih tvrtki. Čiji zaposlenici su vjerojatno mislili da nema veze koliko telefoniraju. Uostalom, račune će platiti netko drugi. Iako ih zapravo oni sami plaćaju puneći državni proračun. Pa tako ispada da troše svoje i da im nema tko prigovarati. Ali nisam htjela pisati o zaposlenicima u državnoj službi. Za njih već dugo čeka jedan davno započeti post u pričuvi. Koji će jednom, valjda, ugledati svjetlo dana.

I tako mozgamo mi zašto je račun tako velik pa se sjetimo prigodnih telegrama koje smo slali prije par dana. I tako krene tema oko telefona, telefoniranja na poslu, velikih računa, negiranja privatnih dugačkih razgovora u radno vrijeme i tako dalje. Kaže meni kolegica kako je za nju to djetinjasto ponašanje – učiniš nešto, a onda negiraš da si to napravio, baš poput malog djeteta koje u strahu pred kaznom nastoji sakriti svoje grijehe pred strogim roditeljima. I zapravo u posljednje vrijeme imam puno doticaja s takvim ponašanjem. Evo danas opet je zaposlenica jedne tvrtke s kojom surađujemo pokušala krivicu za neodrađeni posao prebaciti na osobu  prebaciti na osobu koja ima prijateljsko-rodbinske odnose s vlasnikom firme. Apsurdno je to što je u pitanju bila posve neznatna neobavljena sitnica koja spada u domenu njezinog posla, ali ona, eto, nikako nije mogla prihvatiti da je ipak nešto zabrljala.

Moram priznati da sam nekad znala imati probleme s prihvaćanjem odgovornosti (odmah mi za uho dašće Saturn i kaže: piši krivica, piši krivica) za neke svoje postupke. Odgoj moje majke u nekim segmentima ličio je strašnom sudu (moj Mjesec ima aspekt sa Saturnom, a i s Plutonom) pa je za sve što nije bilo kako treba od škole pa do kućnih zaduženja najprije upirala prstom u nas djecu pitajući tko je za to odgovoran, tko je za to kriv. Nije bila mama koja je mislila da su njezina djeca idealna nego je uvijek od nas tražila više i bolje. Uf! A onda smo se mi branili, između ostaloga, i tako što nismo priznali da smo nešto napravili ili pokušavajući prebaciti krivicu na nekog drugog. Ili jedno na drugo. J Tipično dječji.

I dan danas znam imati problema s konstruktivnom kritikom jer mi često liči na kritiziranje i opet glavu diže moj Saturn. A kao da mu nisam dosta pjesama pjevala i još više tekstova napisala. Toliko da već nekima idem na živce i da me obilaze na cesti. J Nego šalu na stranu. Prihvatiti odgovornost za svoje postupke znak je zrelosti. To znači da više ne uživamo samodopadno u svojoj idealnoj slici nego shvaćamo da imamo i nedostatke. I da možemo pogriješiti. I da griješimo. Ako priznamo i prihvatimo da smo pogriješili, možemo nešto iz naših grešaka i naučiti. Jer ni tisuće riječi teorije nisu vrijedne kao kap iskustva. Kroz iskustva rastemo i razvijamo se. Odrastamo. Sazrijevamo. Spremni smo svoj vlastiti život preuzeti u vlastite ruke. I ne moramo se više nikome opravdati. Osim sebi samima.

Previše

Oznake

merkur, saturn

Danas sam susrela dvije smrtno ozbiljne osobe. Dvije, ne jednu. S obje sam poslovno vezana, stručne su u svom poslu, a mene radi mojeg ležernog pristupa u komunikaciji smatraju me površnom i neozbiljnom. Neka njih. U uhu mi je ostala još prije više od deset godina rečenica mog prijatelja Blizanca koji je dugo vremena živio u inozemstvu i koji se nakon toga vratio u domovinu. Ustvrdio je kako ljudi kod nas ozbiljnost poistovjećuju sa zrelošću i da ako si pretjerano sklon šali da te ljudi u najdražoj nam domovini doživljavaju neozbiljnim. Isti problem ima još dan danas moja jako dobra prijateljica, uspješna privatna poduzetnica (umrijet će od smijeha ako joj pokažem ovaj tekst), odgovorna majka dvoje djece koja isto tako ima naglašen smisao za humor i sklona je šali ponekad preko svake mjere. To je ne sprječava da bude uspješna i odgovorna, za razliku od onih ozbiljnih i tmurnih osoba kojima je život često u kaosu. I dan danas ima onih koji se čudom čude kako netko tko se toliko smije i cereka može biti zapravo posve pouzdan i stabilan. Kao da to ima neke veze. Ona ima podznak u Blizancima. I ja često moram boriti i obuzdavati svoju sklonost da život promatram (zapravo lako za promatranje) i komentiram sa one smješnije strane. Nisam rijetko u situaciji da vidim ili čujem nešto smiješno (očito samo meni) i da se moram kontrolirati da se naglas ne nasmijem. Jer svi oko mene su smrtno ozbiljni. Često primjećujem da ono što mene nasmijava, većina drugih ljudi ne smatra smiješnim. Pored toga, moram se čuvati pretjerane šale u mom poslu (i jednom i drugom) jer ljudi prilično ozbiljno shvaćaju ono što im govorim i ako nemaju smisla za humor, moglo bi se dogoditi svašta. I ja, kao što neki od vas znaju, imam naglašen znak Blizanaca i jaki Merkur u horoskopu. I moj je problem da se ponekad ne znam zaustaviti kada se zaigram. I toga sam svjesna.

Čini mi se da se ovdje radi o vječitoj igri/borbi između Merkura i Saturna. Merkura, vječno mladog, neozbiljnog, lepršavog i Saturna uvijek ozbiljnog, zrelog, korektnog i konkretnog. Iako ja ne mislim da su tako različiti kao što se na prvi pogled čini. Mekurova funkcija u horoskopu je da povezuje, komunicira, analizira, uči. U tom svom zadatku on se ne zadržava samo na površini nego ulazi u dublje razine svega baš kao što krilati Hermes, glasnik bogova, nesmetano ulazi u mračno carstvo podzemnog Hada. Osim toga, jedan od Hermesovih zadataka je i vođenje mrtvih duša u podzemlje i u toj ulozi ga poznajemo pod imenom Psihopomp. Tako se i iza veselog Merkurovog lika krije često puno više nego što se na prvi pogled čini. Veseli bog ima tajni o kojima ne priča. Pa tako moram stati u obranu sebe i svojih Merkurovskih prijatelja – svi smo mi prilično ozbiljni ljudi, razmišljamo o smislu i besmislu života no ne znači da njima želimo opterećivati sve oko sebe. Ne osjećamo se važnije ako nas ljudi doživljavaju ozbiljnima. Jer to zapravo ne govori ništa esencijalno o nama. Želimo i sebi i drugima učiniti dan ljepšim, dovoljno ima ozbiljnih i teških tema o kojima razmišljamo i kojima se bavimo i ne smatramo da je ama baš svaka sitnica pa čak i ako je riječ o poslu pitanje života i smrti. Jer nije. Uostalom, da smo odgovorni i ozbiljno dokazali smo onime što smo napravili, baš onako kako od nas zahtjeva ozbiljan i materijalni Saturn.

A vi mislite da je Saturn ozbiljan? Stvarno? To misle samo oni za koje je Saturn tako ozbiljan, grozan, strog, strašan planet. Ali sa strahovima je ista priča kao i s demonima – kada se s njima suočiš, oni više ne izgledaju tako strašno. Iza ozbiljnog Saturnovog lica kriju se prilično iznenađujući sadržaji – zanimljiv smisao za humor, ironija i satira koja kritički promatra sve oko sebe. I jednako može stvari izvrnuti naglavce kao i Merkur. Saturnov humor ima težinu, pomalo je gorak – radi njegove svjesnosti nepromjenjivosti nekih stvari, težine naše svakodnevice. Saturnski humor je ispušni ventil, ali može upozoravati na neke ozbiljne probleme u društvu, jednako kao i Merkurov humor koji može biti samo igra, ali i puno više od nje. Uglavnom, kako god da okrenete smisao za humor je neophodan kako bismo opstali odnosno kako ne bismo poludjeli od ozbiljnosti života. Ne znam kako se nose moji ozbiljni poznanici s onim što im se događa, sa svojim problemima, kako izdrže živjeti u toj komornoj atmosferi. I što bi bilo kada bismo na kraju zbrojili tko od nas doista odgovornije pristupa životu. Odgovori bi možda bili iznenađujući.