Ovogodišnje ljeto je vrlo toplo. Izmjerene su i neke rekordne temperature i svi čekamo da nas spasi neka kiša poslije koje će biti lakše disati i živjeti. Ljeto je doba godine kada smo konfrontirani s energijom sunca u punoj njezinoj snazi i ponekad se osjećamo kao da smo joj prepušteni na milost i nemilost.
U astrologiji (a i u astronomiji) Sunce je centralna figura i doslovce je prava zvijezda. Sunce je u svijetu koji nas okružuje izvor svjetlosti i topline, a sličnu ulogu ima i u karti rođenja – u njegovoj službi su sve druge planete i ono što one predstavljaju. Za razliku od drugih planetarnih pozicija, Sunce je kreativan i dinamički princip, okrenut razvoju i samospoznaji. Upoznati i spoznati sebe posao je za cijeli život. Dubinu i kompleksnost vlastite prirode otkrivamo kroz iskustvene doživljaje i to nije uvijek ugodan proces. Biti svjestan i osviješten diže koprenu iluzije s naših očiju pa sebe, ali i svijet oko sebe sagledavamo u jasnijem svjetlu. A za to nije spreman svatko od nas. Pa nam tako sveobuhvatnija slika sebe može naštetiti jednako kao da provedemo duže vrijeme na suncu tijekom podneva sunčanog i pretoplog dana, baš kakvi su bili nedavno. Vruće sunce može nas doslovce spržiti jednako efikasno kao i spoznaje za koje nismo spremni. Ali nije Sunce jedino u astrologiji koje ima takav efekt kao ni sunčeva svjetlost i toplina u prirodi.
Još ‘sprižitelj’ je Uran ili u prirodi poznat kao munja eventualno kao grom iz vedra neba. Munja se pojavljuje jednako neočekivano kao i što Uran funkcionira u astrologiji i udara tamo gdje se najmanje nadamo. Kao što munja osvjetljuje noćno nebo, a i sve ono što je ispod neba, tako i Uran osvjetljuje sve tamne zakutke naše svijesti, ne uvijek na našu radost. Uran šokira istinom. Često znam čuti kako ljudi vole istinu, ali onu pravu, da ne kažem apsolutnu istinu rijetko tko može podnijeti. Da ne govorim kako takva vrsta spoznaje može ozbiljno naškoditi čak i nepovratno uneravnotežiti osobu.
Zanimljivo je kako Sunce i Uran vladaju znakovima koji se nalaze jedan nasuprot drugoga u zodijaku. U astrologiji, suprotni znakovi su međusobno kompatibilni i u idealnoj situaciji mogu mnogo toga jedan od drugoga naučiti. Pored toga, uvijek imaju i neke zajedničke teme. I Sunce i Uran simbol su individualnih osobina, unikatnosti, različitosti. Put do razvoja tih posebnih kvaliteta dug je, često i trnovit uz puno posrtanja i razmišljanja o odustajanju i smislu, međutim, to je jedini siguran način. Pokušamo li brže ili prečicama doći do tog cilja, posljedice su uglavnom katastrofalne – iskustva i informacije s kojima ćemo se suočiti djelovat će na nas poput prejakog sunca ili udara groma – vrlo se lako može dogoditi da nas jednostavno sprže.
Ovo ‘ne tumbaj’ mi je poznato s raznoraznih kutija i pakiranja s kojih se upozorava da se ne okreću naglavce, mada sam ja godinama mislila (do trenutka dok ipak nisam pogledala u rječnik hrvatskog jezika kada sam pisala ovaj post) kako tumbanje znači lupanje, udaranje, grubo rukovanje. Ali ne leži vraže, tumbanje je baš pravi izraz za ono o čemu želim pisati. A to je ova godina koja polako, ali sigurno dolazi svom kraju. Ne znam kako je bilo vama, ali meni i mnogima koje poznajem ona je bila vrijeme neočekivanih promjena i nepredvidljivih raspleta baš kako je to najavljivala dvaput ponovljena konjunkcija Jupitera i Urana na nebu. A znate što kažu, dvaput je dvaput… I da ne zaboravim, čeka nas još jedna njihova konjunkcija na početku nadolazeće nam 2011. godine. Pa šta bude…
Kako god, mnogo se toga promijenilo, stvari za koje sam nekako potajno mislila da će trajati zauvijek, okolnosti u kojima sam se lijeno i lijepo pretjerano opustila, sve to srušilo poput kule od karata. Je li me šokiralo? Na neki način je. Ali zapravo i nije. Kao da sam negdje u daljini već čula tutanj promjena u zraku. Cijela je godina neprestano nosila nove i nove elemente koje sam trebala, htjela to ili ne, uklapati u svoje svakodnevno djelovanje i bivstovanje. Za neke ljude oko mene šok je bio prevelik. Toliki da im zapravo još uvijek nije jasno što se doista događa. Promjene nisu spremni prihvatiti. Uvjereni su kako će sve ovo skupa proći. A neće. Ovo je doista vrijeme velikih promjena i ništa više neće biti kao prije. Jupiter i Uran su pravi nebesnici, nemaju previše veze ni interesa s ovim našim materijalnim svijetom. Priznaju jedino i samo istinu. Ne prihvaćaju ništa manje od najboljeg. Ono što im se ne sviđa unište. Otvaraju nove perspektive i mogućnosti nama smrtnicima no mi smo često toliko plašljivi da ih se ne usudimo pravo niti pogledati. I ispred su vremena. Jupiter i Uran su pogled u budućnost. Oslobađaju nas onoga što nas sputava. No malo nas želi doista biti slobodno.
Naporna godina je iza nas. Još samo ‘zadnji skos’ u siječnju sljedeće godine. Svidjelo se nama to ili ne, ništa više neće biti kao prije. I baš tako treba biti. Ulazimo u novo doba.
Razmišljam. Opet. A dobro znam da razmišljanje loše utječe na ten, na lakoću življenja. Na sve. 🙂 Ali razmišljam. Valjda je moja prirodna funkcija razmišljati. Razmišljam o istini, priznavanju istine, prihvaćanju istine. Što nije tako jednostavno kao što se čini. Bez obzira što neki astrolozi tvrde kako većina ljudi ne živi planete dalje od Saturna, nisam baš sigurna da je tako. Recimo iluzija. Mnogi od nas brižno njeguju svoje iluzije. Iluzije nas čuvaju od stvarnosti (Saturna) koja je često bolna i siva. Bježimo od svojih problema kroz alkohol, maštanje, filmove, glazbu. U jednoj mjeri to je normalno i neophodno no kako ćemo znati kada smo debelo prešli granicu između realnosti i sanjarenja? Kažem debelo jer Neptun upravlja nevidljivom granicom i jesmo li malo na ovoj ili onoj strani teško je odrediti. A to zapravo nije ni potrebno. Nego vratila sam se malo unatrag odnosno krenula sam od kraja. Od Plutona. Logika analize planeta i procesa koji predstavljaju kreće od Sunca pa završava s Plutonom. Ja sam razmišljala od Plutona unazad, baš kao što drvo života u Kabali možemo analizirati od vrha prema dnu, ali i obrnuto. Da sad malo skrenem s teme, taj pristup mi je dao neke nove uvide, ne samo u tarot nego i je izbrusio moje zapažanja i analiziranja kao takve.
Ako krenemo na taj način, prvo ćemo se susresti Pluton. Planetom toliko duboko zarinutim u naše nesvjesno da su ga i astronomi odlučili razvlastiti od statusa planeta. Tako da on sad spada ne zna točno u koju vrstu nebeskih tijela. Pluton predstavlja naše neosviještene osobine, ono što nikako ne bismo povezali sa sobom. Zato ćemo žestoko reagirati kada nas netko okarakterizira osobinom koja pripada dubokoj sjeni povezanoj s Plutonom. Ne, to nismo mi! Doživjet ćemo to kao uvredu ili ne tako rijetko, kao izazivanje. Poželjet ćemo uništiti onoga tko se usudio tako nešto reći o nama. Tako sam, na primjer, ostala zaprepaštena količinom mržnje na licima onih koji su promatrali sudionike gay pride-a u Zagrebu prije nekoliko godina. Ako homoseksualnost nema nikakve veze s njima, zašto onda tako burna reakcija? Zašto im se homoseksualci čine tako prijetećima? Pluton su naši tabui, sve ono što je zabranjena tema, o čemu se ne usudimo govoriti, čak pokušavamo na to i ne misliti. Ali jedini način da živimo cjelovit život je da integriramo našu „mračnu“ stranu u vlastitu osobnost. A kada to uspijemo učiniti, ni naš mrak ni „negativnosti“ neće nam se više činiti tako zastrašujućima kao što su nekad izgleda. Ipak, mada više ne žive u plemenima, mnogi ljudi još uvijek imaju itekako žive i zdrave tabue. A da bi zadržali tu idealnu sliku o sebi i vlastitom životu potreban im je Neptun.
Neptun, vladar opsjena i iluzija. Onaj koji nam pomaže da utonemo slatko u san nakon što smo, na primjer, prevarili muža/ženu, izdali najboljeg prijatelja, okrali susjeda… Neptun će nam pomoći da sve relativiziramo, da se opravdamo pred sobom i pred drugima, da bez beda ustvrdimo kako ´nismo napravili ništa strašno´. Kroz njegovu prizmu sami sebi izgledat ćemo bezgrješni i savršeni, praktički korak do svetice/sveca. Neptun nam pomaže da zaboravimo Pluton, da se pravimo da ono crno, tamno i mračno u našem životu ne postoji. Da živimo nešto poput romantičnog romana. Ali romantični romani su uvijek samo romani. Ne drže vodu u stvarnosti. Ali uporno pokušavamo svim silama živjeti bajku. Ne ide. Padamo u depresije i ovisnosti. Maštamo o nekom boljem životu koji nikako ne dolazi. Pokušavamo sve i svašta – od psihoterapije do skidanja uroka. Od svega brzo odustanemo. Ipak, ako smo doista spremni nešto promijeniti, nakon tabua i iluzije dolazi – istina.
Ili Uran. Zato i nije čudno što je jedan od njegovih simbola munja. Munja, koja može osvijetliti i najmračniju noć. Pred kojom nema skrivanja. Uostalom, čuli ste i za kuglaste munje koje ulaze u zatvorene i naizgled sigurne prostore. Pa ima ona priča o gromu iz vedra neba. Zapravo nebo uopće nije vedro, oblaci su se već davno skupili, ali su visoko pa ih ne vidimo. I onda se nađemo iznenađeni kada nas pogodi. Grom. Ili istina koju Uran/grom predstavlja. Zapravo tek nakon što smo odmakli od sigurnosti koju predstavlja stabilan, a tako omraženi Saturn, dolazimo do Urana. Jesmo li doista spremni suočiti s istinom? Mnogi od nas smatraju da jesmo. Ja kažem da mnogi od nas nisu. Pa čak uključujući i mene. Sjećam se još jedne moje davne naivne tvrdnje u kojoj sam zagovarala govorenje istine pod svaku cijenu. A onda me moja sugovornica, s prilično jakim Uranom u horoskopu, upitala: „A ti stvarno misliš da bi mogla podnijeti istinu u svakom trenutku?“ Rekoh da sam spremna, ali ipak… Puno sam kasnije o tome razmišljala. I uglavnom nisam bila sretna kada su mi, u većini slučajeva, dobronamjerni prijatelji rekli iskreno neke stvari. A i moj Uran je jak u horoskopu pa i nije baš da nosim ružičaste naočale i skrivam se od istine.
Moram na kraju zaključiti da je za većinu nas najbolje ravnati se po onoj primorskoj ´hvali more, drž´ se kraja´. Odnosno, astrološkim rječnikom rečeno, hvali Plutona, Neptuna i Urana, drž˙ se Saturna. Budi realan. Budi prizemljen. Jer nije ni to lako naučiti. Mada mislimo kada su nam dana ova materijalna tijela da se to podrazumijeva samo po sebi. Nauči se vladati sobom i svojim čulima. Kad to uspiješ, onda možeš početi upoznavati sebe. Prošetati, ali ne i ostati na razini transpersonalnih planeta. Osim ako ne pronađeš načina da živiš van svog tijela ili u nekoj drugoj dimenziji. Ako si spreman spoznati istinu, razgrnuti veo iluzija i suočiti se sa svojim tabuima, možeš početi živjeti cjelovitiji život. Ne zaboravljajući da učenju i iskušenjima nikada nema kraja. I da ćeš ponekad baš poput lunarnog Raka ići dva koraka nazad, a jedan naprijed, bez obzira što misliš da to ne zaslužuješ.
Dakle, ovaj zanimljiv članak u meni je pobudio cijeli niz ideja i emocija. Od smiješka na usnama i sjećanja na djetinjstvo do naivnog uvjerenja moje prijateljice kako ova pjesmica govori o njezinom tati. Kaže tekst kako se seljak koji je bio inspiracija za ovu pjesmu uvrijedio i kako uopće nije bio neobičan (seljak). Mada mi nije jasno zašto bi se uvrijedio. Zar je tako strašno imati neobičan um?
Elem, zanimljiva mi je ta priča o neobičnom Antuntunu. Pravom uranskom tipu. A i ova cijela priča vrvi uranskim temama. Dakle sam Antuntun je uranski lik koji radi sve po svome, njegov um je neobičan. Osim toga, ako pretpostavimo da je istinita priča kako je Antun Tun bio inspiracija Grigoru Vitezu za pjesmu radi svog odbijanja da preda državi dio vlastitog uroda, vidimo da je u pitanju tvrdoglavi i nepokolebljivi čovjek koji se, unatoč ne tako maloj prijetnji od strane države, izborio za svoja uvjerenja. Sam socijalizam i komunizam su društvena uređenja koja povezujemo s Uranom. Iako su ljevičarske ideje temeljno neptunske, socijalizam, a posebno komunizam radi svojih ekstremnih i uravnilovskih metoda povezane su s Uranom koji je unatoč svoje naizgled humane prirode (ne zaboravimo ipak radi se o transpersonalnom planetu) vrlo hladan i nemilosrdan. Baš poput društvenog uređenja u kojem su svi bili jednaki, a neki jednakiji, koji je govorio o slobodi istovremeno vrlo revno kažnjavajući svaki verbalni delikt. Ali skrenula sam previše u politiku koji i inače baš i ne volim. Ili ipak…?
Nego, onda sam malo još kopala dalje po netu pa sam ustvrdila kako je Grigor Vitez rođen 15. veljače, dakle, u znaku Vodenjaka. Da sam namještala, ne bih mogla namjestiti – književnik rođen u znaku kojim vlada Uran, s Merkurom, planetom odgovornim za komunikaciju, pisanje, čitanje odnosno za sve mentalne aktivnosti također u znaku Vodenjaka. Ne znam koliko je vjerovao u ono što je radio u ime Partije, ali ako je ova pjesma bila način da se nekom osveti, doista je to napravio na originalan način. Podsjeća me na jednog riječkog uglednika Luja Adamića koji je biste onih koji su protiv njega lažno svjedočili postavio uz cestu da služe kao kameni krajputaši za vezivanje konja i ostalog blaga. Moram priznati volim taj čudan smisao za humor.
Spomenula sam Merkur kod Grigora Viteza i to ne slučajno. Merkur i Uran su povezani. Uran je viša oktava Merkura odnosno Uran je Merkur na kvadrat. Svi mentalni procesi simbolizirani Merkurom kod Urana su ubrzani i poboljšani, dovodeći tako do čiste spoznaje i apsolutne istine. Merkur je jedini neutralni planet što govori o njegovoj objektivnoj i racionalnoj prirodi, sposobnoj za analitične zaključke, neovisno od emocionalnih utjecaja. Njegov zadatak je da prenosi i povezuje, a ne da sudi o sadržaju s kojim dolazi u kontakt. Ta njegova osobina kod Urana još više dolazi do izražaja. Pa tako za njega ne bi bilo ništa neobično od svega onoga što radi Antuntun jer u njega je malo neobičan um. Pa ni ovo:
„On posao svaki
na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l’ je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
Ma baš me razveselio Antuntun! I neka je više takvih čudaka kao on. Ovaj svijet bi bio puno veselije mjesto.
Astrodrom 